Čitatelje i birače više zanima gdje mogu besplatno jesti nego što je neki političar rekao

Naša redakcija ima jedan simpatičan običaj - svaki put kada neki članak ostvari više od 100.000 klikova, počastimo se večerom u nekom pulskom restoranu. U početku smo uvijek odlazili u Gagliardo na Portarati, pa nam je iz tog vremena, kada se neki članak počne puno čitati, ostala poštapalica: „Ovaj će dogurati do Gagliarda.“

Međutim, nemojte imati iluzija - na tom popisu nema nekih velikih istraživačkih tekstova, kakvima se i naša redakcija može pohvaliti, provokativnih intervjua ili atraktivnih reportaža s terena zbog kojih je novinar morao otići u neki dio Istre, sve to zabilježiti i snimiti, a potom još i napisati.

Večerama se najčešće počastimo nakon objave nekog laganijeg teksta. To čak ne mora biti ni „navlakuša“ u naslovu, kakvima sve češće pribjegavaju i ozbiljni nacionalni portali. Dovoljno je objaviti neku ekskluzivnu snimku, poput one kada je muškarac u Poreču zaustavljao automobile i prijetio pištoljem, a zatim ga je jedno vozilo pregazilo. Naravno da je takav članak pročitalo više od 100 tisuća ljudi, jer takvi tekstovi uvijek prelaze granice Istre i dijele se po cijeloj Hrvatskoj, ali i šire.

Ne biste vjerovali, jednom je čak i jedan moj 'Komentar dana' prešao 100.000 klikova - kada sam nakon finala Eurosonga, na kojem je nastupio Baby Lasagna, napisao tekst pod naslovom „Pobjeda Švicarske je zaslužena, a najviše je spletkario hrvatski žiri“.

Za razliku od nekadašnjih novinara dnevnih listova, koji nikada nisu imali precizan feedback o čitanosti svojih tekstova, danas na portalima točno znamo što se i koliko čitalo te što ljudi vole čitati. Zato za mnoge tekstove već u startu možemo procijeniti hoće li imati veliku čitanost.

No, i nakon godina iskustva, i dalje ima slučajeva kada nas neki tekst ugodno iznenadi brojem klikova.

Jedan takav objavili smo prije tri dana. Riječ je o običnoj najavi programa povodom Praznika rada, koju nam je poslala Turistička zajednica Općine Ližnjan.

Tekst pod naslovom „Ližnjan poziva na proslavu Praznika rada na Monte Madonni u Šišanu“, dok ovo pišem, pročitalo je nešto manje od 30.000 ljudi. Dakle, u naslovu nema ničeg senzacionalnog, nije bilo ni „navlakuše“ u stilu „Jedna istarska općina poziva…“. Sve je jasno i transparentno – već u naslovu piše gdje, kada i što. Realno, osim žitelja Općine Ližnjan, eventualno Medulina i, vrlo nategnuto, Pule, ova informacija nikoga ne bi trebala zanimati.

Razmišljao sam u čemu je onda tajna i proizvoljno zaključio da razlog velike čitanosti vjerojatno leži u naslovnoj fotografiji na kojoj osoba jede (besplatni) grah. Naš narod, što nije nikakva tajna, najviše voli informacije o tome gdje može nešto besplatno, a ako ne besplatno, onda barem jeftino pojesti.

Primijetili smo to i kod drugih sličnih vijesti, kada se najavljuju razne šparogade, fritade, tripade, lignjade, pa fešte od rakije, pidoća, maneštre i supe, do kobasica, pršuta i sira.

Može gradonačelnik Pule Peđa Grbin na konferenciji za medije najaviti priuštivo stanovanje i besplatne vrtiće, a župan Boris Miletić karticu pogodnosti, ali ništa čitatelje neće zanimati više od toga gdje mogu nešto besplatno pojesti i popiti.

Nažalost (ili na sreću, ovisno o perspektivi) za političare, ispada da ni glasačke preferencije nisu bitno drukčije od čitateljskih - birači više cijene kada ih netko besplatno nahrani, kada im osigura što više pučkih fešti i besplatnih koncerata, nego kada im izgradi novu školu ili luku, postavi novu javnu rasvjetu ili asfaltira cestu (osim ako nije do njihovih dvorišta).