Što nakon Plomina? Može li Istra težiti većoj autonomiji, a biti energetski ovisna o državi?
Istarska županija 30. ožujka obilježila je Dan Statuta i 32. obljetnicu donošenja svog temeljnog akta, koji predstavlja ključ identiteta, samouprave i posebnosti Istre.
Tim je povodom saborski zastupnik IDS-a Anteo Milos 9. travnja za saborskom govornicom istaknuo kako je ova obljetnica prilika za otvaranje pitanja budućeg razvoja Hrvatske, osobito u kontekstu decentralizacije i jačanja lokalne i regionalne samouprave.
„Iako je Hrvatska ostvarila značajan napredak ulaskom u Europsku uniju, europodručje i Schengen, posljednjih godina vidljiv je trend dodatne centralizacije odlučivanja“, upozorio je Milos.
Samo dan ranije, u istoj dvorani, nakon višemjesečnih pokušaja dobivanja konkretnog odgovora od ministara Bačića i Šušnjare, saborski zastupnik IDS-a Dalibor Paus upitao je i premijera Plenkovića je li moguća gradnja male modularne nuklearne elektrane na području TE Plomin mimo prostornih planova Istarske županije i Općine Kršan.
„To da bi se u postojećoj TE Plomin eventualno napravila transformacija i prilagodba, gdje bi se možda išlo s prvim malim modularnim reaktorom, ideja je o kojoj se razmišlja“, odgovorio mu je premijer Andrej Plenković i izazvao lavinu reakcija u Istri.
Slučaj eventualne modularne nuklearne elektrane u Plominu najplastičniji je primjer onoga o čemu je Milos govorio - Vlada ne može odlučiti o lokaciji nuklearne energije bez suglasnosti lokalne i regionalne razine, odnosno mimo važećih prostornih planova.
No, medalja veće lokalne samouprave ima i svoju drugu stranu. Može li si jedna bogata regija poput Istre, koja želi veću autonomiju od središnje vlasti, dopustiti da bude energetski ovisna o toj istoj vlasti?
Krenimo od činjenica.
Termoelektrana Plomin danas proizvodi oko 1.459 GWh električne energije godišnje. Istodobno, ukupna potrošnja Istarske županije procjenjuje se na oko 1,2 do 1,3 TWh godišnje. To znači da Plomin, barem na razini bilance, već sada može pokriti praktički cijelu potrošnju Istre – pa i nešto više.
No, osim što sva ta energija ne ostaje u Istri, jer Hrvatska ima jedinstveni elektroenergetski sustav pa proizvodnja iz Plomina ulazi u nacionalnu mrežu i raspoređuje se prema potrebama, TE Plomin neće još dugo raditi.
Iz te perspektive, ideja da se nakon gašenja ugljena u Plominu izgradi novi izvor – pa i nuklearni – ima svoju logiku. Ne radi se o širenju industrije, nego o zamjeni postojećeg kapaciteta od gotovo 200 MW koji će nestati. Bez toga Istra, koja danas ima praktički samo jedan ozbiljan proizvodni energetski objekt, ostaje bez vlastite proizvodnje i postaje potpuno ovisna o prijenosnoj mreži. Drugim riječima, kako bi zadovoljila svoje energetske potrebe – koje će u budućnosti biti sve veće – Istra će u potpunosti ovisiti o državi.
Za usporedbu, u Istri živi oko 5 % ukupnog stanovništva Hrvatske, ali troši oko 8 % ukupne električne energije u zemlji, što je iznadprosječna potrošnja po stanovniku. Stoga bi netko iz, primjerice, Slavonije mogao postaviti pitanje zašto bi nuklearna elektrana bila u njihovoj regiji ako je potrošnja veća u Istri.
Hrvatski sabor je 5. ožujka u prvom čitanju otvorio raspravu o Prijedlogu zakona o razvoju nuklearne energije u civilne svrhe, čime je Vlada formalno pokrenula proces mogućeg uvođenja nuklearne opcije u nacionalni energetski miks.
Zanimljivo je da nijedna politička opcija nije izričito protiv izgradnje nuklearnih elektrana u Hrvatskoj, pa tako ni IDS. Paus, primjerice, nije izričito rekao da je protiv nuklearke u Plominu, već je otvorio pitanje može li država takve projekte provoditi mimo lokalne zajednice.
Jedini istarski političar koji je zasad eksplicitno istupio protiv nuklearke u Istri jest župan Boris Miletić. „Nisam a priori protiv nuklearne energije, ali je ne vidim na području Istarske županije. Budućnost Istre vidimo u zelenim politikama i obnovljivim izvorima energije“, izjavio je, dodavši kako se o tako važnom pitanju ne može odlučivati bez uključivanja lokalne i regionalne zajednice.
Kršanska načelnica Ana Vuksan (IDS) također ističe da nuklearna elektrana nije smjer razvoja Općine Kršan, koja se temelji na poduzetništvu i turizmu.
S druge strane, Valter Kvalić, IDS-ov načelnik Općine Kršan od 2005. do 2006. godine, koji živi u neposrednoj blizini TE Plomin, ima drukčiji stav.
„Nisam a priori protiv gradnje nuklearnog reaktora u Plominu, ali treba pojasniti koji bi točno bili benefiti za lokalnu zajednicu. Svjestan sam da Hrvatskoj treba takva elektrana i da ju je lakše izgraditi ondje gdje već postoje preduvjeti, ali treba vidjeti što kažu prostorni planovi i kakav bi bio utjecaj na kvalitetu života lokalnog stanovništva, pogotovo jer naša iskustva s HEP-om nisu najbolja“, rekao je Kvalić za Glas Istre.
Zanimljivo je i njegovo razmišljanje kako o gradnji nuklearne elektrane ne bi trebalo odlučivati na referendumu.
„O tome treba li se graditi modularna nuklearna elektrana u Plominu treba odlučiti struka, nakon detaljnih analiza i vaganja svih pozitivnih i negativnih aspekata. Građani realno nemaju sve potrebne informacije ni kompetencije za takvu odluku“, zaključio je Kvalić.
Krajem prošle godine, 13. prosinca, u HGK – Županijskoj komori Pula održan je okrugli stol „Energetske perspektive Hrvatske i izazovi regionalnog gospodarstva“, na kojem je otvorena stručna rasprava o mogućnosti da se područje TE Plomin dugoročno razmatra kao potencijalna lokacija za mali modularni nuklearni reaktor (SMR).
Mogućnost razmatranja SMR tehnologije na lokacijama postojećih energetskih postrojenja, poput Plomina, stručno je obrazložio prof. dr. sc. Davor Grgić s Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu.
Upozorio je da se u javnosti često stvara dojam kako se radi o jednostavnoj zamjeni postojećih termoelektrana:
„Važno je odmah reći da lokacija postojeće termoelektrane ne znači automatski i lokaciju buduće nuklearne elektrane. Govori se o takvim mjestima jer već imaju razvijenu infrastrukturu i priključke na mrežu, no to ne znači da se preskaču procedure. Mali modularni reaktori prolaze gotovo iste sigurnosne i okolišne zahtjeve kao i velike nuklearne elektrane.“
Za kraj, Istri treba energija i Istra treba biti energetski neovisna regija, no o tome koje je dugoročno najbolje rješenje treba odlučiti struka, a ne populistički političari ili pritisak javnosti.
Također, čak i ako se u Plominu ne izgradi mala modularna nuklearna elektrana, iluzorno je očekivati da ih neće biti u našem okruženju.
Primjerice, Italija je krajem 2022. godine odredila 14 potencijalnih lokacija za izgradnju nuklearnih elektrana, među kojima su Monfalcone i Chioggia. Zanimljivo je da se čak 12 od tih lokacija nalazi u turističkim regijama.