U Makarskoj su krenuli, pa tko živ, tko mrtav - bit će puno nezadovoljnika, a isto čeka i Istru
U Makarskoj su se jučer pohvalili kako su oni grad koji među prvima u Hrvatskoj dobiva Plan upravljanja destinacijom.
Naime, Turistička zajednica Grada Makarske jučer je na javno savjetovanje uputila prijedlog Plana upravljanja destinacijom, ključnog strateškog dokumenta izrađenog sukladno Zakonu o turizmu i smjernicama Ministarstva turizma i sporta.
Makarska je doista među prvim gradovima u Hrvatskoj koji donose ovakav plan, jer, primjerice, to još nije učinio nijedan grad ni općina u Istri, iako je većina u završnoj fazi pripreme ovog dokumenta.
Plan upravljanja destinacijom Grada Makarske, koji je naručila tamošnja turistička zajednica, izradio je Institut za turizam iz Zagreba pod vodstvom dr. sc. Nevena Ivandića.
U makarskom planu nema ničeg originalnog što već stotinu puta nismo čuli u javnim stručnim i političkim raspravama o tome kakav turizam želimo, bez obzira na to je li riječ o Istri, Primorju ili Dalmaciji. Razlika je jedino u tome što su Makarani s time prvi izašli pred svoje građane, ali i sve one koji imaju bilo kakve interese u makarskom turizmu.
Stoga će biti zanimljivo pratiti njihovu javnu raspravu, jer sve to uskoro čeka i nas u Istri. Što bi rekao jedan moj kolega: „Oni su krenuli, pa tko živ, tko mrtav - bit će puno nezadovoljnika.“
Naime, Plan upravljanja destinacijom Makarske, prema onome što se da iščitati iz dokumenta koji je dostupan javnosti, nije običan tehnički dokument o turizmu, nego politički manifest koji otvoreno govori o tome da je model razvoja koji se oslanja na apartmanizaciju došao do svoje granice.
Ključna poruka tog dokumenta nije razvoj, nego ograničenje: ograničenje gradnje, ograničenje privatnog smještaja, ograničenje rasta turističkog prometa. U tom smislu, plan predstavlja radikalan zaokret - od logike „što više kreveta i noćenja“ prema logici upravljanja, pa i kontrole turizma.
Najosjetljiviji dio odnosi se na privatne iznajmljivače. Uvođenje kriterija „domaćina“, strože kontrole i implicitno zatvaranje prostora za nove apartmane izravno će pogoditi tisuće ljudi koji su posljednjih desetljeća ulagali upravo u taj model. Za mnoge od njih turizam nije dodatni prihod, nego osnovni izvor egzistencije. Zato je za očekivati da će sve predložene mjere koje ograničavaju ulazak u sustav ili smanjuju njegovu isplativost nužno izazvati otpor.
S druge strane, makarski plan, a vjerojatno će takvi biti i planovi istarskih gradova, pokušava odgovoriti na realne probleme koje više nije moguće ignorirati: preopterećenu infrastrukturu, rast cijena stanovanja, buku, pritisak na prostor i pad kvalitete života lokalnog stanovništva. U tom smislu, dokument je politički hrabar jer priznaje da turizam više nije samo razvojna prilika, nego i izvor konflikta.
No upravo tu treba očekivati najveće političke sukobe, jer Grad Makarska godinama potiče ili barem tolerira model koji sada pokušava ograničiti.
Posebno je osjetljivo pitanje nekretnina. Poruka da treba smanjiti interes za kupnju stanova radi turizma praktički znači intervenciju u tržište. To je politički legitimno ako postoji jasan javni interes, ali nosi i rizik destabilizacije lokalne ekonomije koja je upravo na tom tržištu izgrađena.
Ni ugostiteljski sektor neće ostati pošteđen. Problemi buke i pritisak na regulaciju noćnog života predloženim Planom otvaraju prostor za razna ograničenja koja mogu izravno utjecati na poslovanje ugostitelja. U javnoj raspravi o tome sigurno će se dodatno produbiti sukob između želje za turističkom atraktivnošću i kvalitete života.
U konačnici, ovaj plan postavlja pitanje koje nadilazi Makarsku: može li destinacija koja je izgrađena na masovnom turizmu bezbolno prijeći na model održivosti? Odgovor je vjerojatno negativan. Takva tranzicija uvijek ima cijenu, pa će se javna rasprava o makarskom planu, kao i njegova implementacija, kada i ako bude usvojen, pozorno pratiti ovdje u Istri, u turističko-ugostiteljskom sektoru, ali i među zainteresiranim građanima.