U lipnju će od nogometa profitirati svi ugostitelji, a labinski i dvostruko više

Mostar je podijeljeni grad svaki put kada se igra nogometna utakmica između Hrvatske i Turske - pola grada navija za jednu, a pola za drugu reprezentaciju.

Sinoć je, doduše ne baš takvim intenzitetom i s tolikom napetošću, nešto slično bilo u Labinu. Igrala se nogometna utakmica, igralo se u stranoj zemlji, naša reprezentacija uopće nije igrala, a pola grada navijalo je za jednu (Bosna i Hercegovina), a pola za drugu (Italija) reprezentaciju.

Dobro, nije baš u tom omjeru i nije baš da je cijeli grad zanimao rezultat ove utakmice, ali znajući povijesne veze Labina s Italijom i brojnost bošnjačke nacionalne zajednice u Labinu, uvjeren sam da je puno Labinjana sinoć s velikom neizvjesnošću pratilo posljednje kvalifikacijske utakmice za odlazak na Svjetsko prvenstvo u SAD, Kanadu i Meksiko.

Osim u Labinu, za BiH se zdušno navijalo i u Raši i Potpićnu, gdje također živi puno Bošnjaka, pa ne treba sumnjati da je u tim mjestima bilo veselo nakon drugog povijesnog plasmana BiH na najveću nogometnu smotru.

Navijalo se sinoć diljem Istre i za Kosovo, koje, nažalost, na svom terenu u Prištini nije uspjelo svladati Tursku. Taj je ishod zasigurno posebno razveselio navijače Srbije, čija reprezentacija po tko zna koji put nije izborila plasman na veliko natjecanje, za razliku od mrske im Hrvatske, a sada i Bosne i Hercegovine, za koju bi službena Srbija najradije da ne postoji. Da je plasman ostvarilo još i po njima tzv. Kosovo, mnogi srpski nacionalisti završili bi "na aparatima“.

U svakom slučaju, na Labinštini će tijekom održavanja Svjetskog nogometnog prvenstva u lipnju svaki dan biti neka fešta – jedan dan svi ćemo, i „domaći” i „furešti”, navijati za Hrvatsku, a drugi dan svi zajedno za BiH.

Vlasnici kafića već sada trljaju ruke. U lipnju će ionako svi hrvatski ugostitelji profitirati, a labinski i dvostruko više.