Istarski statut: od političke provokacije do temelja regionalnog identiteta
U povijesnoj Istarskoj sabornici u Poreču danas će se održati svečanost obilježavanja Dana Istarskog statuta, koji je izglasan na povijesnoj sjednici Skupštine Istarske županije 30. ožujka 1994. godine, u vrijeme najvećih političkih napetosti između istarske lokalne i državne vlasti, odnosno između IDS-a, predvođenog Ivanom Jakovčićem, i HDZ-a, predvođenog Franjom Tuđmanom.
Iako danas više nema takvih napetosti, dapače, politički odnosi između Istre i Zagreba najbolji su u povijesti, a IDS prisnije surađuje s HDZ-on nego s nekim sebi ideološki bliskim strankama, Istarski statut i dalje se jasno izdvaja među drugim županijskim statutima u Hrvatskoj, prije svega po svojoj izraženoj identitetskoj i političkoj dimenziji.
Dok je većina drugih županijskih statuta pisana kao tehnički i administrativni dokument, fokusiran na organizaciju vlasti i nadležnosti, istarski statut od samog početka ima i programski karakter.
Njegova specifičnost očituje se u nekoliko ključnih elemenata: sustavno normiranoj dvojezičnosti, eksplicitnom naglašavanju multikulturalnosti, antifašizam kao vrijednosna osnova, te jasnoj artikulaciji regionalnog identiteta. Takve odredbe u drugim županijskim statutima ili uopće ne postoje ili su svedene na općenite formulacije bez političke težine.
Upravo zato Statut Istarske županije nije samo pravni akt, nego i politički dokument koji definira vrijednosni okvir jedne regije. U tom smislu ostaje jedinstven primjer u hrvatskom sustavu lokalne i regionalne samouprave – spoj normativnog teksta i identitetske deklaracije, što ga bitno razlikuje od pretežno administrativne prirode ostalih županijskih statuta.
Kada je 30. ožujka 1994. usvojen Istarski statut, nije bila riječ o još jednom tehničkom aktu lokalne samouprave. Naprotiv, radilo se o dokumentu koji je u tadašnjem političkom kontekstu imao gotovo manifestni karakter. U vrijeme snažne centralizacije države i ratnih okolnosti, Istra je kroz statut artikulirala vlastiti politički i identitetski model: dvojezičnost kao standard, multikulturalnost kao vrijednost i regionalizam kao legitimnu političku poziciju.
Takav iskorak, da ne kažem provokacija, nije mogao proći bez reakcije tadašnjeg HDZ-a. Već sredinom 1990-ih uslijedile su intervencije države, prije svega kroz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, koje su dovele do ublažavanja pojedinih odredbi.
Nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, a ponajviše zbog poraza HDZ-a na parlamentarnim izborima 3. siječnja 2000. godine dolazi do svojevrsne normalizacije. Promijenjeni politički okvir i europske integracije, osobito u kontekstu približavanja Europskoj uniji, omogućili su reinterpretaciju istarskog modela. Nije nevažno i da je u tadašnjoj lijevo-liberalnoj vladi premijera Ivice Račana, IDS-u pripao upravo resor europskih integracija, a Ivan Jakovčić bio je prvi ministar novoosnovanog ministarstva.
Ono što je ranije bilo percipirano kao politička provokacija postupno se počinje promatrati kao kompatibilno s konceptom „Europe regija“. Dvojezičnost i multikulturalnost prestaju biti iznimka i postaju prepoznatljiva prednost.
Danas Istarski statut više nije predmet političkog spora, nego stabilan okvir unutar kojeg se oblikuju regionalna politika i identitet.
U tom smislu, povijest Statuta može se čitati kao proces. Temeljne vrijednosti koje su u njemu artikulirane 1994. godine nisu nestale, nego su, kroz političke i pravne korekcije, integrirane u širi institucionalni okvir.