Kako je izdavač 'Jurine i Franine' stao u obranu Istrijanke koja na kvizu nije znala za Jurinu i Franinu

„'Jurina i Franina' tradicionalni je kalendar i godišnjak vezan uz koju regiju?“, glasilo je pitanje na HTV-ovu kvizu 'Potjera', a ponuđeni odgovori bili su: Istra, Međimurje i Slavonija.

Lovkinja Morana Zibar znala je odgovor, ali natjecateljica Tina nije, što samo po sebi ne bi bilo zanimljivo da Tina nije iz Istre.

Iako su odmah krenuli zluradi komentari kako mladi Istrijani ništa ne znaju o povijesti svojega zavičaja, u obranu natjecateljice stao je Vladimir Bugarin, autor stripa koji svakog tjedna objavljujemo na našem portalu, ali i izdavač godišnjaka 'Jurina i Franina'.

„Način na koji je Joško Lokas izgovorio 'Jurina i Franina', s naglaskom na slovu 'u' kod Jurine i na prvom 'a' kod Franine, i mene je - koji sam prilično u tom điru - zbunio“, rekao mi je Bugarin te podsjetio na jednu zgodu iz kviza koji je svojedobno vodio Oliver Mlakar.

„Natjecatelj je bio moj kum iz Pazina, Renzo. Kad ga je Oliver predstavio kao Renzo Koren iz Pazina, s jakim naglaskom na 'i', Renzo ga je mrtav hladan ispravio: nisam ja iz Pazina (s naglaskom na 'i'), već iz Pazina (s naglaskom na 'a'). Pa se pitam: zar na HRT-u nema niti jednog Istrijana?!“, zapitao se Bugarin, inače iz Poreča, s naglaskom na 'e', a ne iz Poreča s naglaskom na 'o', kako uporno govore na HRT-u.

Ali nije to problem samo na HRT-u, već na svim nacionalnim televizijama. Meni se kosa na glavi digne svaki put kada televizijski voditelji govore o Franki Batelić s naglaskom prezimena na 'a' umjesto na 'e'.

Mislim da korijene ovog neznanja treba tražiti duboko u prošlosti, kada su jezikoslovci težili tomu da sve hrvatske izgovore ujednače na način da naglasak uvijek bude na prvom slogu, što je uobičajeno kod štokavskog izgovora.

Zbog toga su na službene izgovore svojih naziva i imena imali primjedbe i u drugim krajevima, prije svega u onima gdje ne prevladavaju štokavci. U Zagrebu je sa mnom studirao kolega iz Krapine, dakle Zagorac i kajkavac. Njemu je uvijek bilo smiješno kako se u školama, radiju i na televiziji prezime jednog od najvećih hrvatskih književnika - Miroslava Krleže - izgovara pomalo pompozno, s naglaskom na početku.

Vrlo je vjerojatno da je, pod pritiskom odrastanja u Zagrebu te vlastite slave i veličine, i sam književnik na tako pompozan način izgovarao svoje prezime.

Ali moj studentski kolega iz Krapine mislio je drukčije: „Nije on nikakav Krleža, on ti je Krleža (s naglaskom na 'e'), porijeklom iz zaseoka Krleži (s naglaskom na 'e').“