Ne može istarski pijat prezentirati netko tko ne zna što je ombolo
U Istri se posljednjih godina izgradilo i otvorilo nekoliko luksuznih boutique, village, heritage i wine hotela, kao i drugih luksuznih smještajnih objekata koji su značajno podigli kvalitetu istarske turističke ponude.
Cijene smještaja i hrane u njihovim restoranima nimalo nisu male, ali upravo tome i trebamo težiti - turističkim proizvodima koji privlače goste bolje platežne moći.
U većini tih razvikanih objekata, čijim se fotografijama na svojim Instagram profilima rado pohvali svaka poznatija regionalna pjevačica ili glumica, bio sam osobno - bilo kao hotelski gost, bilo na ručku ili večeri.
Neću navoditi o kojim je konkretno objektima riječ jer njihovim vlasnicima ne želim raditi negativnu reklamu. Većinu njih osobno ne poznajem; znam o njima samo iz novinskih članaka i iznimno poštujem ono što su napravili. Vjerujem i da su najmanje krivi za ono o čemu ću pisati u nastavku - eventualno po zapovjednoj odgovornosti, jer nisu uvijek pogodili s voditeljima i direktorima objekata, koji pak nisu znali ili nisu mogli odabrati kvalitetnije osoblje.
U svim tim slučajevima riječ je o ljudima s kapitalom koji su odlučili dio svog bogatstva uložiti u lijepe turističke priče. Mogli su, kao i mnogi drugi ulagači, ići linijom manjeg otpora - na livadi pretvorenoj u građevinsko zemljište podići bezlična apartmanska naselja s kockastim kućama ravnih krovova (kakve ćete rijetko vidjeti u Italiji i Francuskoj, ali su zato Hrvatska i Španjolska njima prepune), pa ih potom preprodati ili dugoročno iznajmljivati.
No, vlasnici o kojima ovdje govorim učinili su nešto posve drugačije. Napravili su korak više. Jedni su izgradili nove objekte, a drugi obnovili zapuštene kuće ili cijela sela i pretvorili ih u atraktivne turističke cjeline s gastro i wine ponudom. Neki su oko tih objekata zasadili vlastite maslinike i vinograde. To je nešto što duboko poštujem.
Mnogi od njih još uvijek posluju s gubitkom ili na granici isplativosti, ali njihova strast da stvore nešto drugačije bila je jača od želje za profitom.
Šteta je što lijepe turističke priče padaju na ispitu ugostiteljske usluge
Upravo zato još je veća šteta što te lijepe turističke priče padaju na ispitu ugostiteljske usluge. Dodatni je problem što hrana i piće u tim objektima nisu nimalo jeftini, pa na kraju ispada da gosti skupo plaćaju lošu uslugu.
U tri slučaja o kojima ću sada pisati sudjelovao sam osobno - dakle, riječ je o iskustvima iz prve ruke.
U dva navrata u tim luksuznim objektima bio sam gost na rođendanskom ručku i večeri.
U prvom slučaju slavljenici je tijekom večere konobar donio tortu sa svijećom i rekao - to je poklon. Kako nije naveo od koga je, slavljenica je bila uvjerena da je riječ o poklonu hotela. Tek nekoliko dana kasnije, prijateljica koja nije mogla doći na večeru pitala ju je zar nije dobila njezinu tortu.
Naime, ona je unaprijed telefonski naručila i platila tortu, uz dogovor da je konobar uruči slavljenici i kaže od koga je. To se, naravno, nije dogodilo. Takav propust luksuzni objekt koji svoje usluge naplaćuje kao da su od suhog zlata jednostavno si ne smije dopustiti.
Na drugom rođendanu, u jednako razvikanom objektu, bilo je toliko nesnalaženja konobara da ih je teško i nabrojati. Slavljenica je, umjesto da uživa u svom rođendanskom ručku okružena ljudima koji je vole, morala preuzeti ulogu šeficu sale i podučavati osoblje kako da radi svoj posao. Bilo je to tužno za gledati.
Treći primjer doživio sam na ručku u jednom također vrlo razvikanom i skupom objektu, u koji ni ne ulazite bez nekoliko stotina eura u novčaniku.
Za predjelo smo naručili istarski pijat s pršutom, domaćim salamama, kobasicama i trima vrstama sira.
Konobar - inače vrlo ljubazan - pristupio nam je kao da smo gosti izvan Istre te je teatralno i samouvjereno počeo objašnjavati sadržaj pladnja. Nisam znao bih li se smijao ili plakao kada nas je pokušao uvjeriti da je salama (na fotografiji u gornjem lijevom kutu) ombolo.
Kada smo mu pokazali što je ombolo, on nam je počeo 'stručno objašnjavati' kako je to pršut od svinje.
Nekima je danas važnije naučiti izgovoriti 'boutique hotel' nego objasniti što je ombolo
Nismo htjeli ulaziti u raspravu - ipak smo došli na ručak, ne na debatni klub. No poražavajuće je pomisliti koliko će gostiju izvan Istre nakon takvog “objašnjenja” otići kući uvjereni da je ombolo zapravo istarska salama.
Zanimljivo je da smo u početku bili uvjereni da je konobar domaći, jer nije govorio prepoznatljivom ekavicom kakva posljednjih godina dominira u mnogim istarskim restoranima.
Šteta je da ovakvi luksuzni objekti, koji bi trebali biti primjeri kvalitetne turističke priče, padaju na osnovnom testu - kvaliteti osoblja. Jer, jednostavno: ne može istarski pijat prezentirati netko tko ne zna što je ombolo.
Možete imati najljepši hotel, najbolju lokaciju i vrhunsku arhitekturu, ali ako vam osoblje ne razlikuje ombolo od salame, onda ne prodajete Istru - nego kulisu. A kulisa, koliko god bila skupa, nikada ne može zamijeniti autentičnost.
Nažalost, nekima je danas važnije naučiti izgovoriti “boutique hotel” nego objasniti što je ombolo. A dok god je tako, imat ćemo lijepe fotografije i skupe račune – ali ne i pravi doživljaj Istre.