Do prije nekoliko dana nisam imao pojma da je 'drito' stara hrvatska riječ
„Ni Pavelić ni Tito, samo Drito“. Tim je sloganom na jumbo plakatima Nina Selak Raspudić ovoga tjedna najavila rebrendiranje stranke osnovane prošle godine, koja je do sada nosila ime po njoj.
Stranka se sada zove 'Drito', a Selak Raspudić objasnila je da nisu htjeli još jedno „prazno, generičko ime“ kakvih već ima na političkoj sceni.
„Inspiracija za ime naše stranke bio je naš čuveni arhitekt Nikola Bašić. U nekim stručnim razmjenama s njim, kreativan kakav jest, on bi sve svoje mailove završavao rečenicom ‘Stojte mi drito’. U ovoj političkoj kaljuži kojoj svakodnevno svjedočimo često bih se sjetila te rečenice“, rekla je.
Odmah nakon predstavljanja novog imena stranke oglasili su se iz Yem kolektiva, produkcijske kuće koja godinama organizira trap festival 'Drito', najavivši tužbu. Za to, međutim, baš i nemaju čvrst pravni temelj jer je talijanska riječ drito (dritto) stoljećima udomaćena u dijelovima Hrvatske koji su bili dio Mletačke Republike – u Istri, Primorju i Dalmaciji.
Upravo u tome je i najveći problem tog naziva. Riječ drito koriste samo stanovnici primorskih dijelova Hrvatske, a supružnici Raspudić sada taj talijanizam, koji znači pravo, ravno ili ispravno, pokušavaju predstaviti kao staru hrvatsku riječ, prepoznatljivu u svim dijelovma Hrvatske.
Uostalom, arhitekt Nikola Bašić, na kojega se poziva nekadašnja saborska zastupnica Mosta, rođen je u Murteru, pa nije neobično da ju je koristio, kao što mnogi Istrani, Primorci i Dalmatinci u svojim dijalektima koriste brojne talijanske riječi. Marija Selak Raspudić rođena je Zagrepčanka, pa je pomalo neobično da je za ime svoje stranke odabrala talijanizam. To ujedno govori i o tome koliki utjecaj na njezin politički rad ima njezin suprug Nino Raspudić, rođeni Mostarac, odnosno Hercegovac.
Naime, ime njezine stranke otvara još jedan politički paradoks. Hrvatska ljevica već desetljećima naglašava negativnu ulogu Italije u hrvatskoj povijesti – od optužbi da je srpska kraljevska vlast Talijanima prepustila Istru, Rijeku i Zadar do podsjećanja da je Pavelić Italiji potom prepustio i Split i Šibenik.
S druge strane, na desnici je odnos prema talijanskom utjecaju vrlo benevolentan.
Jedan od razloga vjerojatno je i to što je upravo Italija bila ključni pokrovitelj Paveliću pri osnivanju NDH. Da su tragovi tog odnosa ostali i u kulturnim navikama svjedoče i vrlo česta talijanska muška imena u Hercegovini, kraju u kojem je bilo najviše ustaša. Dario, Mario i Renato danas su ondje češći nego u Istri.
Kada sve to uzmemo u obzir, nije ni čudno da se jedna stranka hrvatske desnice zove 'Drito', iako bi to ime možda bolje pristajalo kao izborni slogan IDS-a u devedesetim godinama.
Inače, jednom sam prigodom na ovom mjestu pisao kako su nas u Jugoslaviji učiteljice redovito korile kada bismo na nastavi govorili dijalektom umjesto standardnim hrvatskim jezikom. Da smo tada rekli drito umjesto pravo ili ravno, sigurno bismo dobili ukor.
Četiri desetljeća kasnije veliki Hrvati uvjeravaju nas da je riječ drito zapravo stara hrvatska riječ.
A kad god netko spomene „staru hrvatsku riječ“, ja se odmah sjetim i „starog hrvatskog pozdrava“ - a i jedno i drugo, zanimljivo, svoje korijene imaju u Italiji.