Zar Stingu neće biti neugodno pjevati na mjestu gdje su kršćane bacali lavovima?
Lenny Kravitz, Ricky Martin, David Byrne, Jovanotti, Sting, Nick Cave… samo su neki od izvođača koji će ovog ljeta nastupiti u pulskoj Areni. Neki od njih deklarirani su vjernici, a mnogi su barem kulturno vezani uz kršćansku tradiciju. Zar im neće biti neugodno svirati i pjevati na mjestu gdje su prije gotovo 2000 godina, u doba Rimskog Carstva, kršćani bacani pred lavove?
Naravno, šalim se, ali imam osjećaj da će hrvatski zabranitelji i 2000 godina nakon pobjede u Domovinskom ratu i dalje, poput nekadašnjeg SUBNOR-a, određivati koje filmove smijemo gledati, u kojem dijelu godine Srbi u Hrvatskoj smiju imati izložbe i folklorne nastupe, a u kojim srpskim dvoranama naši pjevači smiju nastupati.
Posljednja “preporuka” hrvatskih zabranitelja bio je apel Tonyju Cetinskom i Jakovu Jozinoviću da otkažu najavljene koncerte u dvorani SPENS u Novom Sadu.
„Ako koncert mora biti održan – neka bude na mjestu koje nije obilježeno patnjom i zločinom“, pozvale su ratne udruge, navodeći da je ta dvorana nakon okupacije Vukovara bila mjesto gdje su bili zatočeni hrvatski zarobljenici, među njima vukovarski branitelji i civili.
„Pjevati i zabavljati publiku na mjestu gdje su naši ljudi, a posebno žene, proživljavali pakao i gdje su mnogi nestali znači gaziti po dostojanstvu žrtava“, poručili su.
Tony Cetinski, ni kriv ni dužan, nakon ovakvog pritiska doveden je u situaciju da se najprije mora opravdavati preko društvenih mreža, a naposljetku je, samo nekoliko sati prije zakazanog termina, otkazao koncert.
„Nakon što sam doveden u tešku situaciju i nakon pažljivog razmišljanja odlučio sam da se koncert planiran u dvorani SPENS u Novom Sadu u ovom terminu neće održati.
U posljednjim danima upoznat sam s brojnim svjedočanstvima ljudi za koje ta dvorana nosi teške uspomene iz ratnih devedesetih. Kao čovjek koji duboko poštuje svaku ljudsku patnju, osjećam odgovornost da na to ne ostanem ravnodušan.
Želim jasno reći da prema publici u Srbiji osjećam veliko poštovanje i zahvalnost. Godinama me tamo dočekuju s ljubavlju i pjesmom, otvorena srca, pa vjerujem da će i ovu moju odluku razumjeti, a ne osuditi.
Ova odluka nije donesena protiv bilo koga, niti iz želje za podjelama, nego upravo suprotno – iz želje da glazba ostane ono što je uvijek bila: prostor susreta, emocije i zajedništva izvan političkog konteksta koji se ovdje dogodio.
Vjerujem da će doći vrijeme i mjesto gdje ćemo se ponovno okupiti bez tereta prošlosti i pjevati zajedno“, poručio je popularni pjevač iz Rovinja.
Zar nije strašno da se netko 30 godina nakon rata mora javno braniti ili opravdavati zbog koncerta u dvorani u kojoj se prije više od tri desetljeća dogodilo nešto ružno?
Po toj logici, ni na vukovarskom stadionu ne bi se smjele održavati nikakve sportske ni druge manifestacije, jer su nakon pada Vukovara 1991. stadion i okolni sportski objekti korišteni kao mjesta okupljanja i privremenog pritvora zarobljenika i civila prije odvođenja u logore u Srbiji.
Dalje, nijedan hrvatski klub ne bi smio igrati utakmice na stadionu NK Iskra u Bugojnu, koji je tijekom rata 1993.–1994. korišten kao dio sustava zatočenja hrvatskih zarobljenika koje je držala Armija BiH. Zarobljenici su ondje držani i korišteni za prisilni rad.
Tijekom sukoba HVO-a i Armije BiH 1993. i stadion Pod Bijelim Brijegom u Mostaru povremeno je služio kao sabirno mjesto i prostor za zatočenike.
Istom logikom razmišljanja, nogometna reprezentacija Kosova ne bi smjela igrati utakmice na Gradskom stadionu u Prištini, jer postoje izvješća da su tijekom rata 1998.–1999. srpske snage koristile pojedine sportske objekte za pritvaranje ili okupljanje civila prije deportacija. Sličnu namjenu imala je i sportska dvorana u Prizrenu.
Idemo dalje u prošlost - trebaju li nogometni klubovi iz Izraela, kada u europskim kupovima igraju protiv berlinske Herthe BSC, odbiti igrati na Olympiastadionu, koji je izgrađen u vrijeme nacističkog režima i na kojem je Hitler održavao propagandne skupove? Naprotiv, kada Maccabi Haifa 2024. zbog sigurnosne situacije u Izraelu utakmice Europske lige nije mogao igrati na domaćem terenu, igrao ih je upravo na Olympiastadionu u Berlinu.
Kad smo već kod Nijemaca, treba li na stup srama staviti svakog iznajmljivača iz sela Šajini, Bokordići, Barbići, Kunja ili Lipe koji svoje apartmane iznajmljuje Nijemcima? Naravno da ne. To čak ni nekadašnji SUBNOR u svojoj najrigidnijoj varijanti ne bi tražio.