Milanović nije Miletić, a od njegove liste u Istri bi najviše profitirali IDS i HDZ

U Viber grupu koju čine moji najbolji prijatelji, a koji su većinom glasači SDP-a i navijači Hajduka - a ja nisam ni jedno ni drugo - prije nekoliko dana ubacio sam TikTok objavu u kojoj predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić isprobava SDP-ovo pivo 'Crveni zmaj' i SDP-ove kokice, uz podjebavajući komentar: „Prije će Hajduk biti prvak nego ovaj premijer.“

„A možda ni tada“, odgovorili su mi prijatelji iz grupe, višedesetljetni simpatizeri i glasači SDP-a.

Eto, takvo je raspoloženje među dijelom simpatizera SDP-a kada je riječ o šansama da ljevica preuzme vlast u Hrvatskoj.

Toga su, očito, svjesni i u samim vodstvima lijevih stranaka, pa ne čudi najnovija ideja koju je 'promovirao' tjednik Nacional: da bi Zoran Milanović na parlamentarne izbore 2028. mogao izaći s neovisnom listom te da bi tim potezom presudno utjecao na ishod izbora, osigurao parlamentarnu većinu koaliciji SDP-a i Možemo! te čak postao sljedeći hrvatski premijer.

Prema pisanju Nacionala, takve procjene dolaze iz više izvora bliskih vrhu SDP-a. Sugovornici navode da se o mogućem Milanovićevu političkom angažmanu sve češće raspravlja i u vladajućoj stranci i u lijevoj oporbi, dok se u krugovima bliskim SDP-u već izrađuju konkretne izborne projekcije.

Prema tim procjenama, nezavisna lista Zorana Milanovića mogla bi osvojiti između 10 i 13 posto glasova. U Nacionalu navode da bi se takva lista politički predstavljala kao doprinos jačanju lijeve opozicije. Ako se tome pridodaju procijenjeni rezultati SDP-a, najmanje 23 posto, te Možemo!, oko 13 posto, lijevi bi blok ukupno mogao osvojiti najmanje 46 posto glasova. Prema D’Hondtovoj metodi, takav bi rezultat donio najmanje 75 saborskih zastupnika i parlamentarnu većinu.

Međutim, ova računica naprosto ne drži vodu.

Kao prvo, Zoran Milanović nema potrebnu logistiku za takav izborni pothvat. Jedno je voditi kampanju kakve su bile njegove dvije predsjedničke, uz svesrdnu podršku SDP-ove stranačke mašinerije, a sasvim drugo ići sam.

Milanović, pritom, nije terenski radnik poput Borisa Miletića, koji je bez stranačke infrastrukture fenomenalno odradio kampanju kao nezavisni kandidat za istarskog župana. Čak i da Milanović ima barem dio Miletićeve energije, nije isto odraditi kampanju u cijeloj Hrvatskoj kao u maloj Istri, gdje u jednom tjednu možeš obići sve gradove.

Treba uzeti u obzir i da bi ta nezavisna lista u svakoj od deset izbornih jedinica morala imati po 14 kandidata, dakle ukupno 140 ljudi. To nije baš tako lako složiti, kako se čini autorima optimističnih projekcija iz Nacionala. Također, treba računati na to da bi se na takvim listama našli i mnogi istaknuti SDP-ovci, naročito oni koji nisu u milosti Hajdaša Dončića.

Drugo, protiv ove ideje ide i čista matematika. Ako Milanović doista osvoji 10 ili 13 posto, to sigurno neće biti glasovi desnice ni desnog centra. Te će glasove morati uzeti ili SDP-u ili Možemo!, pa će ukupni zbroj lijevih glasova ostati isti - ili čak manji - nego bez njegove liste. Doista ne vidim kome bi Milanović na desnici mogao „oteti“ značajniji broj glasova.

Treće, zagovornici ove ideje barataju postotkom od 13 posto, ali pritom Hrvatsku tretiraju kao jednu izbornu jedinicu. U stvarnosti, Hrvatska je podijeljena u deset izbornih jedinica i teško je zamisliti da bi Milanovićeva lista u svakoj od njih ostvarila sličan rezultat. Vjerojatnije je da u mnogim izbornim jedinicama - osobito onima tradicionalno sklonima HDZ-u ili drugim desnim opcijama - Milanovićeva lista ne bi dosegla ni pet posto potrebnih za prelazak izbornog praga.

Tada bi se ponovio scenarij s parlamentarnih izbora 2015. godine, na koje je sa svojom strankom 'Naprijed Hrvatska' izašao tada već bivši predsjednik Ivo Josipović. U mnogim izbornim jedinicama njegova je stranka, u koaliciji s 'Reformistima' Radimira Čačića, osvojila solidan broj glasova, ali nedovoljan za prelazak praga - taman dovoljno da te glasove oduzme SDP-u, a da se oni potom, prema D’Hondtovoj metodi, preliju najjačoj listi, što je u pravilu HDZ.

Ako Zoran Milanović doista želi pomoći ljevici, morao bi biti siguran da će njegova lista u svakoj izbornoj jedinici prijeći izborni prag. Jer ako, primjerice, u X. izbornoj jedinici (Dalmacija) osvoji 4,9 posto glasova - što je već samo po sebi ambiciozan rezultat - ti će glasovi u cijelosti ili najvećim dijelom završiti kod HDZ-a. Upravo zato HDZ nema nikakav razlog da se plaši Milanovićeva ulaska u kampanju 2028. godine - naprotiv.

I, naposljetku, direktni izbori (za predsjednika, župana ili gradonačelnika) nisu isto što i proporcionalni izbori na kojima se glasa za liste, bez obzira na to tko im je nositelj. I tu bi Milanović mogao puno naučiti iz Miletićeva slučaja. Boris Miletić jest kao nezavisni kandidat pobijedio na izborima za župana, ali njegova nezavisna lista ostvarila je znatno slabiji rezultat (16,87 %), otprilike točno onoliko koliko je IDS podbacio.

Ideja s Milanovićem kao nositeljem nezavisne liste najveći bi nered napravila u našoj, 8. izbornoj jedinici, gdje aktualni predsjednik ima najviše simpatizera, ali posljedica njegova eventualnog dobrog rezultata bio bi ozbiljan potop SDP-a. Od takvog raspleta najviše bi profitirali IDS i HDZ, a nešto manje Možemo!.