Kajin je održao pravi desničarski govor, ali u ljevičarskoj Istri to će tek rijetki primjetiti

„Tko u mladosti nije ljevičar, nema srca; tko u zrelosti nije desničar, nema pameti“, jedna je od verzija citata koji se najčešće pripisuje Winstonu Churchillu, iako ne postoji niti jedan dokaz da je on to doista ikada izgovorio.

To je, međutim, jedan od omiljenih citata Damira Kajina, što je on više puta i ponovio, a u međuvremenu i potvrdio u praksi, budući da je od velikog kritičara HDZ-a postao jedan od gorljivijih apologeta Andreja Plenkovića i njegove Vlade.

Damir Kajin je, zapravo, tijekom čitave svoje političke karijere bio svojevrsna čudnovata, protuprirodna kombinacija ljevičara i desničara – ono što ja volim nazivati 'partizanskom ljevicom'. Riječ je o građanima koji, primjerice, štuju Tita i antifašističke vrijednosti, domoljube poistovjećuju s nacionalistima, ali kada je riječ o pravima seksualnih manjina, odnosu prema ženama ili stranim radnicima, vrlo brzo zauzimaju tipično desničarske stavove.

Kajinove homofobne izjave punile su stupce hrvatskih novina još prije dva desetljeća, dok je bio istaknuti član i među biračima najpopularniji političar IDS-a. Da ima ozbiljnih problema i s mizoginijom, uvjerili smo se i nedavno, kada je u javljanju u jednu emisiju HTV-a bez ikakvog uvijanja izjavio da su „žene srozale razinu u Hrvatskom saboru do neprepoznatljivosti“.

Iako je njegova izjava tijekom rasprave o stanju sigurnosti u Istarskoj županiji na jučerašnjoj sjednici Županijske skupštine trebala biti pohvala istarskoj policiji i poziv građanima Istre na toleranciju prema stranim radnicima i na to da ne uzimaju pravdu u svoje ruke, čak i u slučaju eventualnih zloupotreba gostoprimstva, taj je govor zapravo bio još jedan u nizu Kajinovih desničarskih istupa - takav da ga se ne bi postidio nijedan pripadnik njemačkog AfD-a ili francuskog Nacionalnog okupljanja, a lako bismo ga mogli zamisliti i u nekom govoru Marina Miletića ili Mire Bulja.

U svom je govoru Kajin najprije istaknuo - i s time se doista nije teško složiti - da je najveća blagodat Republike Hrvatske sigurnost.

„To je najveća blagodat Istre, svakog našeg grada i općine, ali i svakog stanovnika - kao i pet milijuna turista koji svake godine dolaze u Istru“, rekao je.

Potom je dodao kako toga, nažalost, na Zapadu gotovo više nema.

„Dovoljno je pogledati Francusku, Njemačku ili Bruxelles, glavni grad Europe, a ne samo Belgije, gdje policija u pojedine četvrti više ne može ni ući“, rekao je Kajin, nakon čega je njegov govor krenuo u potpuno pogrešnom smjeru.

„Dogodilo se da je 2015. godine, zahvaljujući politici Angele Merkel, s Bliskog istoka u Zapadnu Europu došlo milijune ljudi. Želim jasno reći: nama nisu problem strani radnici sa Srednjeg ili Dalekog istoka. Problem su migracije s Bliskog istoka, kao i druga i treća generacija onih koji su se s tog područja doselili u zapadnu Europu“, rekao je Kajin, iako u Istri uopće nema radnika arapskog porijekla.

„Svjestan sam da nam radna snaga treba i da za njom vapimo - čini mi se da je na području Istre već između 25 i 30 tisuća stranih radnika. Međutim, ni Istra ni Hrvatska ne mogu same preokrenuti negativne demografske trendove, bez obzira na to što se usuđujem reći da je Hrvatska jedna od najsocijalnijih država u Europi. Po pitanju cijena dječjih vrtića, domova, zdravstvenog sustava, školstva i studentskog standarda, s Hrvatskom se ne mogu uspoređivati ni Slovenija ni Italija.

Sve to govorim jer smo u Istri imali nekoliko incidenata u koje su bili uključeni stranci - ako se ne varam, u Buzetu, Labinu, Poreču i Puli. Znam da su to izolirani slučajevi, ali kada se dogode, snažno pogađaju zajednicu i tada je uloga policije nezamjenjiva“, rekao je Kajin - i pritom sam sebi skočio u usta, jer su upravo u tim incidentima sudjelovali radnici sa Srednjeg i Dalekog istoka.

„Jasno je da nije moguće spriječiti svako kazneno djelo, ali želim pohvaliti policiju koja je pokušaj silovanja u Buzetu riješila u svega dva do tri dana. Zato i naglašavam važnost povjerenja u institucije - kako se ne bi dogodilo da netko u Istri uzima pravdu u svoje ruke. Imamo policiju kojoj možemo vjerovati, lokalnu vlast koju su građani izabrali i pravosudne institucije koje donose odluke u ime države.

Stranim radnicima ovdje ništa ne nedostaje - nisu eksploatirani ni marginalizirani - ali bilo bi dobro da se integriraju u zajednicu i nauče hrvatski jezik, a ne da se od nas očekuje da učimo nepalski ili neki drugi strani jezik“, rekao je Kajin.

Kajinove rečenice nisu ništa drugo nego raspirivanje negativnih strasti prema stranim radnicima. U pokušaju silovanja u Buzetu doista su sudjelovali strani radnici, no to je jedini takav slučaj do sada zabilježen u Istri. Kada bi se prijavljivali svi pokušaji silovanja - kao što je promptno prijavljen ovaj u kojem su sudjelovali stranci vrlo bismo lako mogli doći do zaključka da je ženama u Istri sigurnije biti u društvu stranih radnika nego nekih domaćih muškaraca.

Kajin bi bio uvjerljiviji i vjerodostojniji da je, kada je već strane radnike dovodio u vezu sa stanjem sigurnosti, spomenuo i brojne slučajeve napada na strane radnike, kojih je bilo višestruko više nego kaznenih djela koje su oni počinili. Zapravo, osim pokušaja silovanja u Buzetu, nije zabilježen niti jedan drugi ozbiljan slučaj. Sve ostalo bili su pogrešno protumačeni postupci tamnoputih radnika, što više govori o predrasudama dijela Istrijana nego o samim stranim radnicima.

Iako je nastup Damira Kajina na jučerašnjoj sjednici Županijske skupštine školski primjer desničarskog populizma na granici govora mržnje - u kojem se strane radnike etiketira kao potencijalne kriminalce i silovatelje - uvjeren sam da većini građana Istre u njegovom istupu neće biti ništa sporno.

Za velik dio Istrijana desnica je i dalje isključivo sinonim za Thompsona i neoustaše ili kritiku Tita i partizana, a govor mržnje osuđuje se i primjećuje samo onda kada netko vrijeđa ili verbalno napada Srbe.

Istarski je paradoks u tome što se istodobno možemo zaklinjati u antifašizam, a bez imalo nelagode širiti strah i predrasude prema slabijima i drukčijima. Homoseksualce, žene, Filipince i Indijce može se, očito, bez šire osude društva slobodno etiketirati.