Od Thompsona svi imaju koristi, osim IDS-a – hoće li imati štete, pokazat će vrijeme

Od thompsonomanije svi imaju koristi - i u gospodarstvu i u politici. Najveće financijske benefite od te posvemašnje komercijalizacije domoljublja ima sam Marko Perković Thompson. Jer, budimo otvoreni, sve se to radi prije svega i ponajviše zbog novca.

To je školski primjer etno-biznisa i nitko u Hrvatskoj, osim možda Milorada Pupovca, Furija Radina i Veljka Kajtazija, nije tako uspješno unovčio svoju etničku pripadnost kao Marko Perković. U njegovu obranu, za razliku od ove trojice etnoprofitera koji zarađuju na državnim jaslama, Perković je sve što ima barem stvorio vlastitim radom i talentom.

Marko Perković je jedini Hrvat koji za svoje političke skupove naplaćuje ulaznice

Nitko bolje od njega ne prodaje hrvatsko domoljublje - i to je sasvim legitimno. Svaka mu čast. Osim što je jedini hrvatski glazbenik koji je do sada uspio zarađivati, a da praktički nije morao nastupati (afera Fimi-medija), Marko Perković je i jedini Hrvat koji za svoje političke skupove naplaćuje ulaznice. I dok god postoje ljudi spremni platiti od 30 do 100 eura za ulaznicu na njegove političke skupove, a ozbiljne političke stranke ni u predizbornim kampanjama ne mogu skupiti više od pedesetak ljudi - uglavnom vlastitih članova - da im besplatno popune neku dvoranu, tog bi čovjeka trebalo proučavati na svakoj poslovnoj akademiji.

Budući da se na svakom njegovu koncertu, odnosno političkom skupu, okupi od nekoliko tisuća do pola milijuna ljudi, od thompsonomanije koristi imaju i ugostitelji, hotelijeri, taksisti, zaštitarske tvrtke, iznajmljivači pokretnih WC-a… Vrti se tu golema količina novca. Najveći dio, naravno, ide Perkoviću, ali ostane i dovoljno “sitniša” za sve ostale, pa možemo zaključiti da je sva ta thompsonomanija dobra i za hrvatsku ekonomiju.

Od Thompsona koristi imamo i mi u medijima. Objave o njemu, njegovim pristašama i protivnicima donose ogromnu čitanost, klikove i zaradu od Google oglasa i raznih widgeta kojima se danas učinkovito monetizira sadržaj portala. Da, priznajem - i mi svemu tome doprinosimo i snosimo svoj dio odgovornosti.

U vlak glazbeno-političkog populizma uskočio je i SDP-ov gradonačelnik Pule Peđa Grbin

Ipak, najveću korist od thompsonomanije imaju političari - podjednako i s lijeve i s desne strane političkog spektra. Jedni svoje birače homogeniziraju kroz odobravanje, a drugi kroz protivljenje njegovim nastupima i glazbi.

I jedni i drugi obraćaju se isključivo vlastitim biračima. Gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević dobio je snažan politički impuls na ljevici zabranom drugog koncerta u zagrebačkoj Areni (ipak je bolje raspravljati o tome nego o odvozu smeća u gradu), dok desnica bez te zabrane ne bi imala ni temu ni metu.

U taj je vlak glazbeno-političkog populizma uskočio i SDP-ov gradonačelnik Pule Peđa Grbin zaprijetivši da, dok je on gradonačelnik, „pjevač kojemu je 1945. bila loša neće nastupati u Puli“. Zvučalo je to efektno i sigurno se svidjelo SDP-ovim biračima, kao i velikom broju stanovnika Pule, jer jasno aludira na stihove iz Thompsonove pjesme Geni kameni: „Loša bila četr’es peta, rasula nas na kraj svijeta“.

No gotovo je apsurdno da to izgovara gradonačelnik grada kojemu je upravo „četr’es peta“ gotovo 90 posto stanovnika doslovno „rasula na kraj svijeta“ – od Italije, preko Venezuele, SAD-a i Kanade, pa sve do Australije.

Od Thompsona imaju koristi čak i u susjednim državama. Aleksandru Vučiću, koji već više od godinu dana prolazi kroz najdublju krizu vlasti u svojoj 14-godišnjoj vladavini, pjevač iz Čavoglava došao je kao dar s neba.

Dakle, od Marka Perkovića Thompsona profitiraju brojni poduzetnici, medijske kuće, novinari i – što je najvažnije – političke stranke: HDZ, SDP, Možemo!, Most, Domovinski pokret, Domino…

Jedina stranka koja od njega nema nikakve koristi, a još se ne zna hoće li imati štete, jest IDS.

Odluka predsjednika IDS-a i gradonačelnika Poreča Lorisa Peršurića da Thompsonu dopusti koncert u dvorani u vlasništvu Grada podijelila je stranku. Kao što sam već pisao, Peršurić je donio jedinu ispravnu odluku. Dok god Thompson i njegove pjesme nisu zakonom zabranjeni, nema nikakvog razloga za zabranu njegovih koncerata. Sve ostalo je jeftini politički populizam i skupljanje jeftinih političkih bodova.

Točnije rečeno, Thompsonu ne treba braniti koncerte, nego bojkotirati odlazak na njih. Pa neka svira u polupraznim dvoranama, kao što je gotovo bio slučaj na drugom koncertu u Poreču, gdje su veliki dijelovi tribina ostali neprodani.

Ipak, osobno mislim da je Peršurić pri donošenju odluke imao isti motiv kao SDP-ov gradonačelnik Pule, koji koncert ne bi dopustio, ili SDP-ov gradonačelnik Varaždina, koji ga je dopustio. Ista stranka, dva gradonačelnika i dva dijametralno suprotna stava.

Razlog je jednostavan - svima njima njihovi su gradovi važniji od interesa stranaka. Jedini je problem što je gradonačelnik Poreča ujedno i predsjednik stranke.

Peršurić na izborima redovito osvaja više glasova od vlastite stranke. To ne bi mogao da za njega ne glasaju Albanci, Bošnjaci i Hrvati doseljeni iz Slavonije, Bosanske Posavine i drugih krajeva

Kada je riječ o Poreču, valja naglasiti da je jedna od posljedica njegova ubrzanog razvoja i značajna promjena strukture stanovništva. U grad se doseljavaju ljudi iz cijele Hrvatske i BiH, od kojih velika većina prema Thompsonu nema negativan stav, dapače - mnogi ga i vole. Upravo su ti ljudi u velikom broju i birači Lorisa Peršurića, koji na izborima redovito osvaja više glasova od vlastite stranke.

Na svim dosadašnjim izborima Peršurić je svoje protukandidate pobjeđivao već u prvom krugu. Na prošlim izborima imao je samo jednog protukandidata, ali ga je pobijedio s velikom razlikom. To ne bi bilo moguće da za njega u velikom broju ne glasaju Albanci, Bošnjaci i Hrvati doseljeni iz Slavonije, Bosanske Posavine i drugih krajeva.

Zato si Peršurić nije mogao dopustiti luksuz otkazivanja Thompsonova koncerta u Poreču. S tom se odlukom nisu složili mnogi članovi IDS-a, iako Thompson nije prvi put nastupio u Žatici - već je tamo pjevao 2013. godine i tada to nikome u stranci nije smetalo.

Dakle, od Thompsona IDS jedini nema nikakve koristi. Hoće li imati političke štete zbog njegova dva koncerta u Žatici, pokazat će vrijeme. To trenutačno nitko ne može sa sigurnošću predvidjeti jer više nitko ne zna koje je danas stvarno IDS-ovo biračko tijelo: jesu li to autonomaši, talijanofili i jugonostalgičari kao devedesetih ili je u Istri stasala posve nova generacija birača - ideološki neopterećena, okrenuta isključivo biznisu i hedonizmu, pa im je sasvim svejedno hoće li Thompson nastupati u gradskim prostorima.