U rasističkom napadu u Puli sudjelovali su domaći dečki - u Istri mržnja više nije uvezena

Rasistički nasilnički ispad koji je uznemirio pulsku i istarsku javnost polako ide prema svom pravosudnom epilogu. Policija je brzo reagirala i nakon samo četiri dana privela je dvojicu osumnjičenih koji su najprije verbalno, a potom i fizički napali dvojicu stranih radnika, a zatim i stranog taksista.

Svim žrtvama zajedničko je to što su tamnopute osobe pa će, ako daljnja istraga to potvrdi, ostati zabilježeno da smo u Istri u prosincu 2025. godine možda prvi put u povijesti svjedočili ozbiljnom slučaju rasno motiviranog nasilja.

Iako je, prema izjavama napadnutih radnika i njihovih cimera koji su svjedočili incidentu, u napadu sudjelovalo više osoba, policija je zasad privela samo dvojicu osumnjičenih.

Prema priopćenju PU istarske, dvojicu muškaraca u dobi od 31 i 28 godina sumnjiči se da su 27. prosinca oko 23 sata u Gajevoj ulici prišli dvojici državljana Nepala u dobi od 23 i 22 godine, pitali ih odakle su, a nakon kraćeg razgovora fizički ih napali. Državljani Nepala uspjeli su pobjeći napadačima, a pritom je 23-godišnjak zadobio lakše tjelesne ozljede.

Nešto kasnije, oko 0.30 sati, osumnjičeni su u Laginjinoj ulici prišli taksi vozilu kojim je upravljao 21-godišnjak te ga pitali može li im pružiti uslugu vožnje. Nakon što je vozač pristao, 31-godišnjak ga je udario. Kada se 21-godišnji vozač udaljio prema Vergerijevoj ulici, napadači su krenuli za njim i rukama i nogama udarali po vozilu. Budući da je u međuvremenu došao i 39-godišnjak s drugim taksi vozilom, napadači su i njegov automobil gađali bocama i kamenjem.

Osumnjičeni su nakon pritvora pušteni da se brane sa slobode, uz zabranu približavanja napadnutim stranim radnicima. U razgovoru s njihovim cimerima doznali smo da se napadnuti stranci boje moguće odmazde, zbog čega je mjera zabrane prilaska bila opravdana i nužna.

Ono što bi trebalo zabrinuti cjelokupnu istarsku javnost jest činjenica da u ovom slučaju nije riječ o „uvezenim“ rasistima i nasilnicima. Barem kada je riječ o ovoj dvojici osumnjičenika, radi se o našim dečkima - rođenim Puležanima, od kojih je jedan, barem prema prezimenu, autohtoni Istrijan čiji preci već stoljećima žive u Istri.

Stariji od dvojice osumnjičenih ima srednju stručnu spremu, po zanimanju je automehaničar, zaposlen je, neoženjen i dosad je samo prekršajno kažnjavan. Mlađi ima završenu osnovnu školu, radi kao limar, živi u izvanbračnoj zajednici i dosad nije ni prekršajno kažnjavan.

Drugim riječima, riječ je o „običnim dečkima iz susjedstva“ - onima koji vjerojatno svako jutro pristojno pozdrave starice u svojoj zgradi, piju kavu u lokalnom kafiću, nedjeljom idu na utakmice, a tijekom tjedna uredno odrađuju smjene u tvrtkama u kojima rade.

Nijedan od njih nema Facebook profil pod vlastitim imenom pa nisam mogao doznati kakve objave lajkaju, koje stranice prate ili kakvu glazbu slušaju. No očito je da u njihovim životima postoji nešto što ih je pretvorilo u sitne, ali opasne rasiste.

Ovdje nije riječ o ratnoj traumi, kao u slučaju nekih pripadnika navijačkih skupina iz Pule i Poreča čiji su roditelji u Istru doselili tijekom Domovinskog rata, donoseći sa sobom vlastite frustracije i mržnje

Kod njih pritom nije riječ o ratnoj traumi, kao u slučaju nekih pripadnika navijačkih skupina iz Pule i Poreča čiji su roditelji u Istru doselili tijekom Domovinskog rata, donoseći sa sobom vlastite frustracije i mržnje. Ova dvojica osumnjičenih rođena su u Puli, daleko od ikakvog rata - jedan na samom njegovu kraju, a drugi dvije godine nakon završetka.

I u vrijeme moje mladosti bilo je tučnjava u kojima su na jednoj strani bili „domaći“, a na drugoj „furešti“ ili djeca „furešta“, ali barem koliko se ja sjećam, nitko nikada nije bio fizički napadnut isključivo zato što je furešt. Uvijek su u pozadini takvih sukoba bile djevojke, osobne razmirice ili neki drugi povodi koji najčešće i dovode do fizičkih obračuna.

Ovo što se na samom kraju 2025. godine dogodilo u Puli ipak je neka posve druga razina - da netko fizički nasrne na drugoga isključivo zbog drugačije boje kože. To je izuzetno opasno i duboko zabrinjavajuće. Toga u Istri do sada nije bilo; to je nešto o čemu smo slušali isključivo u vijestima iz drugih dijelova Hrvatske.

Ako se ovakvi incidenti počnu relativizirati, opravdavati ili gurati pod tepih, Istra riskira gubitak jedne od svojih temeljnih vrijednosti - slike otvorenog, tolerantnog i sigurnog prostora. Ovaj slučaj ne bi smio ostati samo još jedna policijska vijest, nego ozbiljno upozorenje društvu da se mržnja ne pojavljuje uvijek izvana. Ponekad se, nažalost, rađa upravo među nama.