Jedna usluga u hrvatskom turizmu najbolja je u EU - a za to je zaslužna SFRJ

Oni koji me redovito čitaju znaju da nikada nisam zagovarao niske cijene u turizmu. Naprotiv, tvrdim da turistima koji dolaze u Istru svaku uslugu treba naplatiti više nego u državama poput Albanije, Grčke ili Bugarske. Naime, ni Nijemci ne smatraju da njihovi automobili trebaju koštati koliko i oni proizvedeni, recimo, u Južnoj Koreji. A nikad me nitko neće uvjeriti da su Volkswagen ili Audi kvalitetniji od Kije ili Hyundaija baš onoliko koliko su i skuplji.

Kritičari “visokih” cijena turističkih usluga u Hrvatskoj često naglašavaju da one ne bi bile problem kada bi ih pratila i odgovarajuća razina kvalitete. Budući da spadam među one koji puno putuju i da sam u različitim dijelovima godine više puta boravio u Španjolskoj, Italiji i Francuskoj (u Portugalu i Grčkoj još nisam bio), takvima bih postavio pitanje: koje su to usluge koje su u tim zemljama toliko kvalitetnije nego kod nas?

Većina usluga na istoj je razini - od kvalitete hrane do uslužnosti. Očekivano, neke su stvari bolje u pojedinim zemljama, ali neke su kod nas znatno kvalitetnije, poput sigurnosti, geografskog položaja i znanja stranih jezika.

Međutim, postoji jedna usluga koja je u Hrvatskoj među najboljima u EU. Ona je naizgled nebitna, ali vrlo važna onima koji puno putuju - dostupnost toaleta. U Hrvatskoj, ako vam zatreba WC, dovoljno je ući u prvi kafić, popiti kavu i na odlasku koristiti njihov toalet.

U Francuskoj, Italiji i Španjolskoj to je prava lutrija. Osim što nikada niste sigurni hoće li ugostiteljski objekt uopće imati WC, ono na što često naiđete može izgledati šokantno. U Marseilleu sam u jednom kafiću kraj glavne gradske katedrale imao dojam da će se svakog trenutka odnekud pojaviti René iz serije 'Alo, alo', jer je WC izgledao kao da je iz Drugog svjetskog rata.

U središtu Rima, nakon ručka (ne pića!) u finom restoranu, deset minuta sam morao čekati red jer su imali samo jednu WC kabinu, i to zajedničku za muškarce i žene.

U Španjolskoj su također najčešći uniseks toaleti, što samo po sebi nije problem, ali obično se radi o jednoj nepotrebno velikoj prostoriji. Čovjek se tada zapita zašto umjesto te ogromne “sobe” nisu napravili dvije manje kabine, pa da gosti ne moraju čekati u redu. I to vrijedi bez obzira radi li se o kafiću ili restoranu.

Oni koji možda ne putuju često, ali odlaze u kupovinu u Italiju, lako mogu usporediti toalete u našim i njihovim trgovačkim centrima. U Hrvatskoj na svakom katu imate barem dva sanitarna čvora s nekoliko kabina u muškom i ženskom odjeljku, dok u talijanskim centrima obično postoji jedan mali sanitarni čvor za sve katove.

Slična situacija vlada u svim zemljama bivše Jugoslavije - bez obzira jeste li u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji ili na Kosovu, svima je zajedničko da su toaleti u ugostiteljskim objektima i trgovačkim centrima lako dostupni, brojni, čisti i uredni.

Nekoliko je razloga za to, a svi vuku korijene još iz vremena bivše države.

Naime, SFR Jugoslavija imala je vrlo razvijen sustav sanitarnih i urbanističkih propisa, koji su u mnogim segmentima bili napredniji od tadašnjih zapadnoeuropskih standarda. Još od 60-ih godina propisi su jasno određivali da svaki ugostiteljski objekt koji poslužuje hranu ili piće mora imati sanitarni čvor za goste, odvojen za muškarce i žene, te odvojen od sanitarnog prostora osoblja.

Ti su propisi bili dio Sanitarno-tehničkih uvjeta za ugostiteljske objekte, koje su donosila republička ministarstva zdravstva, a provodile sanitarne inspekcije. Nakon raspada Jugoslavije, gotovo sve zemlje nasljednice zadržale su te propise u moderniziranom obliku.

U mnogim zapadnim zemljama (npr. Francuska, Italija, Nizozemska, pa čak i Ujedinjena Kraljevina) mali kafići i barovi uopće ne moraju imati toalet - gosti koriste javne ili zajedničke sanitarne prostore.

Dakle, zakonska obveza postojanja toaleta u ugostiteljstvu, uvedena još u Jugoslaviji, stvorila je kulturu u kojoj je toalet sastavni i važan dio lokala - ne luksuz, nego standard.

Osim naslijeđenih propisa, postoji još jedan razlog zašto je usluga korištenja toaleta u Hrvatskoj bolja nego u mnogim zemljama EU. Vrlo važan razlog je razvijena kultura kafića na Balkanu - ljudi u njima provode puno vremena, često satima, a ne samo kratko, kao u zapadnoj Europi. Budući da je kafić mjesto socijalizacije, a ne samo konzumacije, vlasnici ulažu u svaki detalj, uključujući i sanitarne prostore.

U manjim gradovima, gdje se svi poznaju, dojam koji lokal ostavlja ima društvenu težinu - ružno uređen toalet znači “neuredan lokal”.