Problem žitelja oko Kaštijuna je u tome što većinu Istrijana jednostavno nije briga za njih
Žitelji Pomera, Banjola, Vinkurana i još nekih naselja Općine Medulin jedini u Istri trpe neugodne mirise koji u ljetnim mjesecima dopiru iz ŽCGO Kaštijun. Na njihovu žalost, ostale stanovnike Istre, osim malobrojnih ekoloških aktivista, taj problem uglavnom ne zanima.
Ljudi su uvijek sebični; najčešće se bave sami sobom i svojim problemima. Najsvježiji je primjer 'problem' petardi kojima maloljetnici s Verude noću uznemiravaju stanare oko Trga kralja Tomislava. Javnost za to nikada ne bi doznala da među tim stanarima nije i pulska gradska vijećnica Dragica Pršo. Pitanje je bi li za vijećnicu Pršo maloljetnici koji bacaju petarde uopće bili vrijedni pisanja priopćenja za medije da uznemiravaju stanare nekog drugog kvarta. Naravno, kao što većinu žitelja Pule boli ona stvar što tamo neki klinci uznemiravaju građane koji žive oko Trga kralja Tomislava.
Isto je s Kaštijunom - to je problem prema kojem velika, da ne kažem ogromna, većina građana Istre uopće nema nikakav sentiment.
Koliko su ljudi nezainteresirani za problem Kaštijuna uvjerio sam se prošlog utorka, kada sam vozeći se pulskom zaobilaznicom prema Verudeli zapeo u prometnoj gužvi jer su nezadovoljni 'susjedi' Kaštijuna u znak prosvjeda usporavali promet.
Na dva kružna toka građani su, među kojima je bilo i male djece - što mi se ne čini nimalo primjerenim - namjerno sporo prelazili preko pješačkih prijelaza i usporavali promet. Ideja nije originalna, već je isprobana na mnogim prosvjedima. Osobno sam joj prvi put svjedočio prije desetak godina u Potpićnu, kada su tamošnji žitelji na taj način prosvjedovali protiv tvornice Rockwool, a to je i jedan od najčešćih načina prosvjedovanja tzv. blokadera u Srbiji.
Budući da sam ponajviše zbog blokadera odustao od ljetnog koncerta Guns N’ Rosesa u Beogradu - ne zato što imam nešto protiv njih, nego mi se nije dalo automobilom lutati po gradu izbjegavajući blokirane ulice - moj drugi susret s blokaderima ili „protestnim usporivačima prometa“ bio je to popodne na pulskoj zaobilaznici.
Nije mi se žurilo pa me taj njihov prosvjed nije pretjerano smetao, ali ne znam kako bih reagirao da sam kasnio na Verudelu ili da sam zbog prosvjednika morao otkazati nešto od životne važnosti za mene - nešto što je meni jednako važno, ako ne i važnije, od njihovog problema s Kaštijunom.
Nisam siguran da su svi vozači blagonaklono gledali na taj protest građana koje smeta smrad s Kaštijuna. Na nekim transparentima, među ostalim porukama, pisalo je i nešto u stilu „Potrubi ako si protiv Kaštijuna“. Dok sam ja bio u koloni (a zbog usporavanja prometa ona je bila dugačka i dugo je trajala), jako malo vozača je potrubilo, a i ono malo što ih se čulo više je nalikovalo na bijesno trubljenje zbog blokade prometa nego na iskrenu podršku prosvjedu.
Vjerojatno su se mnogi u koloni, a mnogima se sigurno žurilo, zapitali: „Koji sam vam ja klinac kriv što Kaštijun smrdi?“ Odgovorni za smrad sigurno nisu bili u koloni i sigurno zbog prosvjeda nisu nigdje kasnili niti se nervirali zbog gužve.
Doista, koji je smisao takvog prosvjeda? Koja je njegova poruka i kome je ona uopće upućena? Što itko u koloni vozila, nastaloj zbog njihove blokade prometa, može učiniti da smrad s Kaštijuna nestane?
Kao što sam rekao na početku, žitelji naselja u neposrednoj blizini ŽCGO Kaštijun imaju nesreću što nikoga u Istri nije briga za njihove probleme i što će građanin svakog mjesta u Istri, koliko god to sebično bilo, radije da je Kaštijun tu gdje se nalazi nego da je u blizini njegove kuće.
A najmanje žele da im se zbog problema koji nije njihov, niti su ga oni stvorili, a niti ga mogu riješiti - blokira cesta kojom se voze i žure na neko odredište.
Danas će, prema najavama, građani pogođeni stalnim i jakim neugodnim mirisima sa ŽCGO Kaštijun po treći put prosvjedovati na kružnim tokovima u Puli. Na njihovu žalost, to nikoga ne zanima, a mnoge će i jako iznervirati.