Ako pripadnici manjina ne žele konzumirati svoja prava, onda to znači da im ta prava ni ne trebaju
U nedjelju su održani dopunski izbori za Skupštinu Istarske županije i Gradsko vijeće Pule kako bi se osigurala zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u tim tijelima.
Prema Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, svaka manjina koja je na području neke jedinice lokalne samouprave zastupljena s najmanje pet posto stanovništva, u predstavničkom tijelu tog područja treba imati barem jednog vijećnika iz redova te manjine.
Ako se to pravo ne ostvari na redovnim lokalnim izborima, odnosno ako ni s jedne liste u vijeće nije ušao pripadnik te manjine, tada se u tim jedinicama lokalne samouprave održavaju dopunski izbori, a broj vijećnika povećava se za broj dodatno izabranih predstavnika manjina.
Nakon svibanjskih izbora u Gradsko vijeće Pule nije izabran nijedan Srbin, a u Županijsku skupštinu nije izabran nijedan Srbin, dok je Talijana, kojih u istarskoj skupštini treba biti najmanje četvero, izabrano troje.
Stoga su predstavnici srpske manjine u nedjelju birali jednog „svog“ vijećnika u Gradskom vijeću Pule i jednog u Županijskoj skupštini, dok su Talijani birali jednog županijskog vijećnika.
Svoj sam stav o ovoj temi već više puta iznio u ovoj kolumni. Ako težimo građanskoj državi u kojoj smo svi državljani Republike Hrvatske, bez obzira na nacionalnu pripadnost, tada ni saborske zastupnike ni vijećnike ne bismo trebali dijeliti prema nacionalnom ključu. Građane Hrvatske, Istarske županije ili Grada Pule muče isti životni problemi bez obzira na to jesu li Hrvati, Talijani, Srbi, Bošnjaci ili Istrijani.
Ogromna većina pripadnika manjina tako se i ponaša - ne žele glasati za svoje manjinske liste, već glasaju za stranačke ili nezavisne liste, kao i birači većine. Moj pokojni otac deklarirao se kao Srbin, ali nikada u životu nije glasao za srpsku listu; čak se jednom uvrijedio kada su mu je pokušali dati na biračkom mjestu. Do kraja života glasao je za „svoj“ SDP i Ivicu Račana.
Već sam jednom napisao, pa ponavljam: zagarantirana mjesta za zastupnike manjina u nacionalnim parlamentima među zemljama Europske unije imaju samo Hrvatska i Slovenija. Dakle, to nije europska praksa, pa bi ukidanje tog prava zapravo bilo „u europskom duhu“.
Da ogromna većina pripadnika manjina uopće nije zainteresirana imati „svoje“ predstavnike u tijelima lokalne samouprave, pokazali su i nedjeljni dopunski izbori u Istri.
Prema podacima Državnog izbornog povjerenstva, na izbore za vijećnika Skupštine Istarske županije odazvalo se samo 596 Talijana od ukupno 11.495 upisanih u birački popis, što čini tek 5,18 posto.
Za vijećnika srpske nacionalne manjine glasovalo je samo 74 od 6.936 upisanih birača, odnosno 1,07 posto.
Za vijećnika iz redova srpske manjine u Gradskom vijeću Pule glasalo je tek 36 Srba od 2.974 upisanih u birački popis Grada Pule, što čini jedva 1,21 posto.
Za usporedbu, na redovnim izborima za Županijsku skupštinu IDS-ova lista dobila je 24.370 glasova i osvojila 12 vijećnika, što znači da im je za jednog vijećnika trebalo nešto više od dvije tisuće glasova, dok je vijećnik srpske nacionalne manjine to postao sa samo 74 glasa. Ne treba ni podsjećati da će prilikom glasovanja o proračunu, izmjenama prostornih planova i drugim važnim odlukama njegov glas vrijediti jednako kao i glas bilo kojeg drugog županijskog vijećnika.
Na izborima za Gradsko vijeće Pule za jednog vijećnika trebalo je osvojiti barem 900 glasova, a vijećnik iz redova srpske manjine to je postao sa samo 36 glasova.
I djeca u vrtiću shvatila bi koliko je sve to zapravo apsurdno. Stoga je krajnje vrijeme za zakonske izmjene. Razumijem da sada ne bi bilo popularno manjinama ukidati stečena prava (iako bi možda takva inicijativa trebala doći od samih pripadnika manjina), no neke bi se korekcije ipak mogle napraviti.
Naime, ako je nekoj manjini dano neko pravo - primjerice, izbor svog predstavnika u predstavničko tijelo - onda je minimum što se od te manjine očekuje da to pravo i konzumira. Ako u Puli samo 1,21 posto Srba sudjeluje na izborima za vijećnika iz redova srpske manjine, onda to znači da im to pravo ne treba.
Stoga bi u izborni zakon trebalo ugraditi i članak, odnosno klauzulu o izlaznosti, kojom bi se odredila donja granica (20 ili 30 posto izašlih birača od ukupnog broja upisanih pripadnika te manjine) potrebna da bi kandidat iz redova manjine uopće mogao postati općinski, gradski ili županijski vijećnik.
Slično bi se moglo uvesti i za parlamentarne izbore. Za usporedbu, na izborima za Skupštinu Crne Gore, da bi neka lista prešla izborni prag, mora osvojiti barem tri posto glasova (u Hrvatskoj je to pet posto). Međutim, za manjinske liste taj je prag manji, proporcionalno broju pripadnika te manjine - primjerice, albanska lista ima prag od 0,7 posto. U prijašnjem izbornom zakonu manjinama su, kao i kod nas, bila zagarantirana mjesta u parlamentu, no Ustavni sud Republike Crne Gore to je ocijenio neustavnim.