Istra već ima tvornicu oružja, u Puli je sigurno neće biti, a IDS-ova presica bila je zanimljiva iz jednog drugog razloga
Nakon što je najpopularniji IDS-ovac svih vremena, prvi istarski župan i ratni gradonačelnik Pule Luciano Delbianco, svojom mudrošću, razboritošću i smirenošću uspio postići da JNA napusti Pulu bez ijednog ispaljenog metka, od tada se svaki IDS-ovac trudi biti što veći zagovornik Pule i Istre bez vojske, vojnika, a bogme i tvornice oružja - iako Istra već godinama ima jednu takvu tvornicu.
Naime, tvrtka Madlerd u poslovnoj zoni u Pićnu proizvodi višecijevne bacače raketa, lake raketne lansere, minobacače i automatske bacače granata za pješačku uporabu.
Dakle, iako se u Istri već godinama proizvodi oružje, IDS-ovi političari svejedno građane svako malo plaše pričama o proizvodnji oružja u Puli, konkretno u Uljaniku. Bivši IDS-ov saborski zastupnik Marin Lerotić u ožujku 2023. također je 'zabrinuto' pitao hoće li potencijalni budući većinski vlasnik Uljanik brodogradilišta 1856 u Puli proizvoditi i oružje.
Lerotić je tada baratao informacijom da se češko poduzeće CE Industries, koje je dalo ponudu za kupnju pulskog brodogradilišta, u Češkoj i Slovačkoj bavi proizvodnjom i prodajom naoružanja te da su u svojoj ponudi za kupnju najavili kako će se nastaviti baviti brodogradnjom, ali i drugim djelatnostima u kojima posjeduju iskustvo i znanje – „za što se vrlo lako može zaključiti da je riječ o proizvodnji naoružanja“.
Istu „zabrinutost“ jučer su na konferenciji za novinare iskazali aktualni saborski zastupnici IDS-a Dalibor Paus i Loris Peršurić.
„U Uljaniku se planira uvesti proizvodnja i promet naoružanja, vojne opreme, oružja, streljiva te djelatnosti vezane uz eksplozivne tvari“, poručili su.
Do tog zaključka su došli jer je na dnevnom redu Nadzornog odbora Uljanik Brodogradnje 26. rujna bila točka kojom bi se djelatnosti tvrtke proširile na proizvodnju i promet naoružanja, vojne opreme, oružja, streljiva te djelatnosti vezane uz eksplozivne tvari.
Istog dana demantirao ih je direktor tvrtke Uljanik Brodogradnja 1856 Samir Hadžić. On je medijima potvrdio da planiraju takvo proširenje djelatnosti, ali isključivo radi potencijalne mogućnosti proizvodnje dijelova korveta koje bi mogla graditi upravo hrvatska brodogradilišta - pa tako i Uljanik, koji je zainteresiran za takav posao.
Naime, u klasifikaciji djelatnosti ne postoji zasebna stavka „proizvodnja ratnih brodova“. Da bi Uljanik Brodogradnja 1856 uopće mogao sudjelovati na natječaju MORH-a za proizvodnju korveta za HRM, svojim djelatnostima mora dodati stavku „proizvodnja i promet naoružanja, vojne opreme, oružja, streljiva te djelatnosti vezane uz eksplozivne tvari“.
No čak i da u Uljaniku počnu proizvoditi streljivo i drugo naoružanje, zašto bi to bio problem? Proizvodnja oružja normalna je svugdje u svijetu i u takvoj industriji zaposleni su najkvalitetniji radnici i stručnjaci. Titova Jugoslavija, na koju se mnogi u Puli i Istri vole pozivati, više je zarađivala od izvoza oružja nego od turizma.
Međutim, moderna tvornica oružja u Puli nemoguća je iz jednog drugog razloga: upitno je tko bi uopće u njoj radio. Istarske srednje škole već odavno ne obrazuju kvalitetne strojarske kadrove, a mladi Istrani tvornice i bilo kakva tvornička zanimanja zaobilaze u širokom luku. Prošla su vremena kada su klinci upisivali metalske smjerove i maštali o zaposlenju u Uljaniku ili raškoj Prvomajskoj.
U Puli bi izgradnja tvornice oružja bila moguća jedino ako bi većinu poslova u njoj obavljali Nepalci i drugi strani radnici, a takva tvornica onda nikome ni ne treba.
Stoga, da zaključim: u Puli sigurno neće biti proizvodnje streljiva, a jedina zanimljivija stvar na jučerašnjoj IDS-ovoj presici nije bila potencijalna tvornica oružja u Puli, već to što su Loris Peršurić i Dalibor Paus uopće održali jednu presicu zajedno.