Kako je Tuđmanov govor 1990. u Pazinu oblikovao odnos Istre i HDZ-a
U četvrtak, 25. rujna, u velikoj dvorani pazinskog Spomen doma hrvatski premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković prisustvovat će svečanosti povodom 82. obljetnice Rujanskih odluka. Istoga dana na Učki će svečano pustiti u promet obnovljenu staru cijev tunela.
Aktualni predsjednik HDZ-a u Pazinu će biti dočekan uz najveće počasti; istarski župan, istaknuti IDS-ovci i drugi uglednici natjecat će se tko će mu biti bliže, a novinari svih nacionalnih televizija gurat će mu mikrofone pod nos ne bi li svojim gledateljima prvi prenijeli što je u Pazinu rekao predsjednik HDZ-a.
Namjerno naglašavam 'predsjednik HDZ-a', jer prije 35 godina prvi predsjednik HDZ-a dr. Franjo Tuđman nije imao tu privilegiju da govori u velikoj dvorani Spomen doma, već je svoj prvi politički govor u Istri morao održati na parkiralištu iza Spomen doma. Njegov nastup nisu pratili ni nacionalni mediji.
Bilo je to 11. travnja 1990. godine, u vrijeme predizborne kampanje za prve višestranačke izbore održane dva tjedna kasnije. Jedina predizborna tribina HDZ-a u Istri održana je u Pazinu, a posljednji i najduži govornik bio je Tuđman. Njegov govor, uz nekoliko prekidanja malobrojnih simpatizera s poklicima „Franjo! Franjo!“, trajao je nešto više od pola sata.
Snimka cijeloga skupa u trajanju od sat i pol već je pet godina dostupna na YouTubeu. Objavio ju je David Ivić, a ja sam je, moram priznati, tek nedavno prvi put pogledao.
Tuđmanov govor, gledano iz današnje perspektive, zapravo je bio vrlo dobar: odmjeren, pomirljiv i državnički. Posebno bi ga trebali pogledati ustašofili koji se pozivaju na Tuđmanovu političku ostavštinu, jer on je u Pazinu osudio NDH i odao počast istarskom partizanskom pokretu. Možda bi ga trebali pogledati i balavci koji po partizanskim spomenicima ispisuju ustaško znakovlje.
Ipak, taj je Tuđmanov govor imao vrlo negativan utjecaj na odnos većine Istrana prema njemu i HDZ-u, ponajviše zbog pogrešne interpretacije jedne njegove rečenice, objavljene u Glasu Istre.
Naime, godinama se Tuđmanu pripisivala izmišljena izjava da je Istranima koji ne prihvaćaju politiku HDZ-a poručio neka napuste Istru. Istina, dio građana koji su iz znatiželje došli na taj skup možda se osjetio prozvanim njegovim riječima, jer on ih je uputio onima koji su zviždali tijekom govora. Međutim, iz njegova zagrebačkog kuta vjerojatno je bilo normalno zaključiti da na skupu HDZ-a zvižde samo oni koji nisu rodom iz Istre. Očito je aludirao na doseljene ljude iz drugih krajeva Jugoslavije - uglavnom pripadnike JNA, policije, KOS-a i SDB-a - koji su, po zadatku, morali doći na HDZ-ovu tribinu u Pazinu i zviždati.
Tuđman je svoj govor započeo riječima: „Dragi Istrani, štovane dame i gospodo, draga hrvatska braćo i sestre, kao i svi ostali sugrađani i državljani ove naše Hrvatske - uključujući i one koji zvižde - jer i ti građani Republike Hrvatske moraju shvatiti da je ovo hrvatska zemlja, te da će morati poštovati tu zemlju i svoje hrvatske sugrađane ili će morati potražiti drugi dom.“
Da je pritom mislio na pripadnike saveznog represivnog aparata, jasno je iz drugog dijela govora u kojem je kazao:
„Iako smo nastupili s programom koji je demokratski i koji priznaje sva ljudska i građanska prava kakva je civilizirano čovječanstvo prihvatilo u Europi i svijetu, upravo oni koji ovdje zvižde ta prava krše na Kosovu, ubijajući nevine ljude.“
Tuđman je u Pazinu nekoliko puta naglasio da će nova Hrvatska, kakvu želi izgraditi njegova stranka, poštovati sva prava manjina:
„Hrvatska demokratska zajednica je od samog osnutka, u svojim programskim osnovama i kasnije u programskoj deklaraciji, istaknula da se bori za suverenitet hrvatskog naroda, ali i da priznaje građanska i nacionalna prava svima drugima. Spomenuli smo Talijane, Srbe, Židove i sve koji žive u Hrvatskoj. Ali smo jasno rekli - i ponavljamo - da nećemo dopustiti da netko drugi u Hrvatskoj vlada na bilo kojem području.“
Zatim je dodao da neće dopustiti, „kao što se nedavno dogodilo upravo u Istri, da učenici u školskim klupama pišu ćirilicom ‘Ovo je Srbija’ i vrijeđaju hrvatske nastavnike i profesore“.
Tuđman je u Pazinu ponovio da HDZ baštini nauk 'oca domovine' Ante Starčevića, koji je govorio da „nema slobode naroda bez vlastite državnosti“, zatim Stjepana Radića, ali i da prihvaća ono što je bilo ispravno u hrvatskoj ljevici.
„Mi nismo za ustašku Hrvatsku, koja je nastala i nestala u Drugome svjetskom ratu, i koja je prepustila ne samo Istru, nego i Dalmaciju Talijanima. Mi smo za suverenu Hrvatsku, za koju se borila i hrvatska ljevica“, rekao je.
Govoreći o Kraljevini Jugoslaviji podsjetio je da je beogradska vlada na čelu s Pašićem trgovala s Talijanima i prepustila im Istru, Rijeku i Zadar. „To čak ni talijanski imperijalisti nisu očekivali da će dobiti“, rekao je Tuđman na parkiralištu ispred Spomen doma.
Potom je okupljenima prepričao kako su, dok su putovali u Pazin, u novinama pročitali da se u Srbiji izjavljuje kako je sva jadranska obala do Rijeke srpska - što je protumačio kao dokaz da bi Srbi opet darovali Istru Talijanima.
Podsjetio je i na veliki doprinos istarskih partizana, ne samo priključenju Istre Hrvatskoj, nego i oslobođenju ostalih dijelova zemlje, jer se velik broj Istrana borio u Gorskom kotaru, gdje su formirali brigadu Vladimira Gortana i utemeljili 43. istarsku diviziju pod partizanskim vodstvom Glavnog štaba Hrvatske.
„Kao što su bile iznevjerene nade onih hrvatskih ljudi koji su očekivali da će im NDH s Hitlerom donijeti hrvatsku državu, tako su u velikoj mjeri bile iznevjerene i nade nas partizana, koji smo se borili za suverenu Hrvatsku u okviru partizanskog pokreta“, rekao je Tuđman. Potom je naveo i jedan zanimljiv slučaj iz Istre:
„Jedan moj prijatelj, partizanski komesar, rekao mi je: ‘Kad smo 1943. godine ulazili s partizanskim brigadama u Istru, dočekala nas je jedna majka s hrvatskom zastavom i suzama u očima, govoreći: Tu sam zastavu čuvala od 1918. da je predam hrvatskim borcima za slobodu Istre i slobodu Hrvatske.’
Kad je taj partizan nekoliko godina kasnije ponovno došao u Istru i pitao gdje je ta majka Hrvatica, čuo je da je, kao i mnogi drugi Hrvati, optirala za Italiju. Zašto? Zato što je Istra, umjesto oslobođenja, dobila boljševički poredak, nakaradno jednostranačko uređenje i, uz to, protuhrvatsku politiku. Ovo je prvi skup na koji sam došao, a nisu nas dočekale hrvatske zastave. To znači da je nacionalna svijest hrvatskog čovjeka ovdje potisnuta“, zaključio je.
Govor snažno utjecao na Jakovčića
Govor dr. Franje Tuđmana 11. travnja 1990. godine u Pazinu jedan je od najvažnijih govora u istarskoj političkoj povijesti. Osim što je, zbog pogrešne interpretacije, snažno utjecao na prevladavajuće političko raspoloženje Istrana 90-ih godina prošlog stoljeća - čiji se negativni repovi osjećaju još i danas, premda u manjoj mjeri - taj govor ima povijesni značaj iz još jednog razloga.
Naime, tada uspješni pazinski poduzetnik Ivan Nino Jakovčić toga dana nije, poput mnogih znatiželjnih kasnijih članova i simpatizera IDS-a - od kojih su neki vjerojatno bili i među zviždačima - mogao prisustvovati prvoj HDZ-ovoj tribini u Istri, jer je poslovno bio u Beogradu.
„Stigao sam u Pazin tek navečer i sve saznao od susjeda. To me motiviralo da iz tada unosnog biznisa uđem u politiku“, rekao mi je Jakovčić. Stoga možemo zaključiti da je Tuđmanov govor u Pazinu i iz toga razloga povijesni.