Debili će političke reakcije na svoje grafite početi skupljati kao lajkove
U Istri ništa novo. Neki debil s kvocijentom inteligencije malo iznad 40 i penisom veličine ćevapčića iz pečenjare koja štedi na mesu, u polupijanom ili poludrogiranom stanju, ispiše neki grafit - po mogućnosti s glorificiranjem ustaštva i NDH - a za pojačavanje efekta najbolje na nekom spomeniku poginulim partizanima. I eto ti cjelodnevne zabave za istarske političare.
Najčešće sa 'žestokom osudom' tog vandalskog i skandaloznog čina prvi krene župan Boris Miletić, onda za njim isti grafit mora osuditi i IDS, pa SDP, Možemo!, čak i HNS. I onda, kad su se već svi javili, glupo je da to ne učini i HDZ, čiji je prvi predsjednik jedini bio pravi partizan, za razliku od ovih koji danas, osamdeset godina nakon rata, glume partizane.
Tako je bilo i protekla dva dana, nakon što je neki debil s niskim kvocijentom inteligencije i malim penisom ustaškim znakovljem išarao spomenik poginulim antifašistima kraj Hrboka.
I tako već godinama. Umjesto da su istog jutra iz Općine Barban poslali nekog pitura da opere i prefarba grafite (ili što se već radi kod takvih pizdarija), i da nitko nikada ni ne sazna da je spomenik bio išaran, 'lovci na ustaše' odmah su ga uslikali i razglasili na sva zvona. Pa je debilu koji je to učinio od sreće samo narastao onaj njegov mali penis, a kada je po portalima počeo čitati sve moguće političke reakcije - i to od ozbiljnih ljudi, koji su nešto stvorili u svojim životima i iza sebe imaju impresivne karijere - naš je debilni grafiter trenutno doživio orgazam.
Zamislite koji je to uspjeh za tog malog i po svemu nebitnog čovjeka. Totalni debil, koji nikada ništa korisno nije napravio u životu, napravi pizdariju koja natjera najveće političke umove Istre na reakciju. Zbog njega su politički najmoćniji ljudi Istre morali prekinuti svoj nedjeljni odmor da bi uz pomoć svojih PR timova složili neko suvislo priopćenje s osudom tog vandalskog čina i poslali ga medijima, koji pak u nedjelju popodne osim sporta ionako nemaju ničeg zanimljivog za objaviti, pa su to objeručke prihvatili.
Potaknuti reakcijama istarskih političara, mogli bi sada ti debilni grafiteri takva i slična stranačka priopćenja početi skupljati kao lajkove. Dogovori se ekipa među sobom da će svatko izabrati jedan spomenik i išarati ga. Oni koji su bliže glavnim cestama i naseljenim mjestima dobit će više bodova, a reakcije političara zbrajale bi im se kao lajkovi.
- Toooo…, sav razdragan uskliknuo bi prvi debil.
- Šta je? Koga si dobio? – upitao bi drugi debil, inače najbolji prijatelj prvoga, s kojim često prevrće kante za smeće u svom kvartu i odlazi na utakmice Hajduka.
- I Kliman je osudio moj grafit! - pohvalio bi se prvi i onako s visoka pogledao drugoga, čiji je grafit do deset sati ujutro osudio samo Miletić. A njegov lajk u tim krugovima najmanje vrijedi jer župan svakog jutra, nakon kave, najprije surfa po mrežama i portalima da vidi treba li negdje osuditi neki ustašluk.
- U jebote, kako li si samo uspio dobiti Klimanov lajk! - ljubomorno će drugi, pa malo zastane i onda radosno vrisne: „Yes!!!“
Prvi debil bi mu uputio upitni pogled, a ovaj će slavodobitno:
- Ovo vrijedi dva lajka. Damir Kajin sutra će u gradskim prostorima Buzeta održati presicu na kojoj će jedina tema biti moj grafit!