Oprostite, dragi iseljenici, ali niste se baš iskazali na donatorskoj večeri
U restoranu Kaštel Pineta u Svetom Martinu 11. kolovoza održan je tradicionalni susret iseljenika Labinštine u organizaciji Grada Labina, općina Kršan, Sv. Nedelja, Raša i Pićan te Matice iseljenika - Podružnica Pula.
Okupilo se više od stotinu iseljenika, mahom iz SAD-a, ali i iz Kanade, Australije i europskih zemalja.
Uoči ovogodišnjeg susreta u nedavnom komentaru kritizirao sam koncepciju te manifestacije jer se uglavnom pozivaju Labinjani koji su iselili u Sjevernu Ameriku, a ne i oni koji žive i rade u Irskoj, Italiji i drugim europskim zemljama, kao i način njezina financiranja. Naime, najveći trošak večere snose Grad Labin te općine Raša, Sv. Nedelja, Kršan i Pićan.
Tada sam napisao da ti ljudi sigurno ne traže da im netko drugi plati večeru te da bi, i za organizatore - Grad i općine - i za iseljenike, bilo bolje kada bi se ovakvi susreti ubuduće organizirali kao donatorske večere, na kojima bi iseljenici sami plaćali svoje mjesto za stolom.
Napisao sam da bi cijena od 100 eura po osobi bila simbolična, a kako je ovdje uglavnom riječ o ljudima koji su uspjeli u inozemstvu, ni 200 eura po stolici ne bi bilo previše. Sav prikupljeni novac s takve donatorske večere svake bi se godine mogao utrošiti u neku korisnu stvar, i to bi bio konkretan doprinos labinskih iseljenika rodnom kraju.
Kao da su me poslušali, pa je prvi korak prema tome učinjen već u Pineti, gdje je, na prijedlog samih iseljenika, susret organiziran kao donatorska večera: prikupljala su se sredstva za opremanje Pedijatrijske ambulante labinske ispostave Istarskih domova zdravlja.
Na kraju večeri prikupljeno je 3.500 eura i 1.200 dolara, odnosno ukupno oko 4.500 eura. Ne želim nikoga uvrijediti niti umanjiti vrijednost ičijeg doprinosa - u svakoj humanitarnoj akciji vrijedi pravilo da je i najmanja donacija vrijedna - ali, dragi iseljenici, mislim da se baš i niste iskazali.
Ako ukupan iznos podijelimo s brojem sudionika, ispada da je prosječna donacija iznosila oko 40 eura, što je vjerojatno otprilike bio i trošak hrane i pića po osobi. U tom slučaju, bolje bi bilo da su Grad Labin i općine taj novac, umjesto na večeru s iseljenicima, izravno uplatili na račun Istarskih domova zdravlja.
Za usporedbu, udruga žena Mendula iz Nedešćine je na nekim svojim humanitarnim akcijama, primjerice na jednom sportskom događanju u samo jedno poslijepodne, znala prikupiti i do 12.500 eura.