Buzet i Buje u odnosu na Poreč i Umag izgledaju poput sirotana. Nažalost, Istri turizam treba

Pišući nedavno o zahtjevu bivše medulinske vlasti iz 2016. godine, koja je Ministarstvu uprave podnijela inicijativu da ta bogata općina dobije status grada, usporedio sam godišnji proračun Medulina s proračunima pet od deset istarskih gradova - onih financijski slabije stojećih. Rezultat te usporedbe bio je više nego ilustrativan.

Naime, s ovogodišnjim proračunom od 27,8 milijuna eura, Medulin raspolaže većim budžetom od gotovo polovice gradova u Istri. Za usporedbu, Buzet ima proračun od oko 10 milijuna eura, Buje 11,5 milijuna, Novigrad 13,2 milijuna, Pazin 26 milijuna (što je tek ambiciozna projekcija, budući da je predlani ostvareno tek nešto više od 18 milijuna), dok Labin ima nešto manje od 27,4 milijuna eura.

U tom svjetlu, Buzet i Buje uistinu djeluju poput sirotana, a kada se njihovi skromni budžeti usporede s prihodima koje ostvaruju bogati gradovi na zapadnoj obali Istre, dođe vam da predložite osnivanje istarskog Fonda za siromašne gradove i općine.

Grad Umag, koji je još početkom 1990-ih bio tek mjesna zajednica unutar Općine Buje, danas ima gotovo pet puta veći godišnji proračun od Grada Buja - čak 50,6 milijuna eura. Sličan proračun ima i Rovinj, a Poreč s čak 71 milijunom eura godišnje djeluje bezobrazno bogato. Stoga i ne čudi da nakon legendarnog gradonačelnika Steve Žufića, nijedan čelnik Poreča više ne pokazuje interes za funkciju istarskog župana - jer zašto bi napuštao toliko privilegiranu poziciju?

Najveći istarski grad, Pula, ima proračun od gotovo 139 milijuna eura. To, doduše, ne iznenađuje, s obzirom na činjenicu da u Puli živi gotovo polovica žitelja Istre. No, uzme li se u obzir broj stanovnika, Pula - koja je donedavno bila primarno industrijski grad - i dalje zaostaje po prihodima za Rovinjom, Porečom i Umagom.

Ove velike i očite razlike između izrazito turističkih gradova na obali i onih kontinentalnih - u kojima turizam nije glavna djelatnost - pokazuju koliko je istarsko gospodarstvo ovisno o turizmu. I koliko god nas ta ovisnost ponekad iritirala - zbog pritiska na resurse, visokih cijena i promjena u lokalnom identitetu - činjenica je da bez turizma Istra ne može.

Turizam u Istri donosi ogroman priljev prihoda, investicija i radnih mjesta. No ključno pitanje više nije trebamo li ga ili ne - to pitanje je odavno riješeno - već kako ga učiniti održivim. Istra mora pronaći održivi balans između prihoda koji dolaze iz turizma i očuvanja kvalitete života, kulturne baštine i okoliša. U suprotnom, riskiramo da se ti 'bezobrazno bogati' proračuni jednog dana okrenu protiv samih zajednica koje ih danas pune.

Zato, umjesto da se zgražamo nad ogromnim razlikama između manje bogatih i prebogatih istarskih gradova, možda bi bilo mudrije zapitati se - kako replicirati njihov uspjeh, a istovremeno ostati autentični i zadržati postojeću kvalitetu života u Istri.