Foto Što bi u Domovinskom pokretu rekli na reklamni slogan 'Miele voli disko'?
Mislim da sam prvi u Hrvatskoj, upravo u ovoj kolumni, komentirao činjenicu da je trgovački lanac Kaufland na svojim plakatima, uz slogan „Dom je bliže nego što misliš – poznati okusi i povoljne cijene“, počeo reklamirati prehrambene proizvode iz Nepala - i to na nepalskom jeziku i pismu devanagari, koje se koristi u toj azijskoj državi.
Tada sam napisao da je taj, naizgled običan marketinški potez, u biti duboko simboličan jer govori mnogo o promjenama koje se odvijaju u hrvatskom društvu. On pokazuje da Hrvatska, htjela to ili ne, postaje zemlja migracija. I da radna snaga koja dolazi iz Azije nije „privremeno rješenje“, već realnost kojoj se svi moramo prilagoditi – društveno, kulturno, a očito i tržišno.
Na to gledam sasvim pozitivno - ako je naša zemlja mnogim strancima postala atraktivno mjesto za život i rad, to znači da smo, u povijesti, najbliže društvu razvijenih zemalja. A to je svakako dobra vijest.
Na društvenim mrežama dežurni dušobrižnici odmah su „vrisnuli“ i pozvali građane na bojkot Kauflanda. Kao da je nepalski jezik jedini strani jezik kojim trgovci i ugostitelji u Hrvatskoj već godinama pozivaju nove kupce - svjedočimo reklamama na engleskom, njemačkom, češkom, mađarskom i drugim jezicima.
Naravno, nije trebalo dugo čekati da se o plakatima na nepalskom i hindskom jeziku i pismu oglase i političari. Očekivano i predvidljivo, to su učinili iz Domovinskog pokreta (ili onoga što je od njega ostalo), minorne regionalne strančice iz istočne Slavonije.
Domovinski pokret je, ni manje ni više, Državnom inspektoratu podnio prijavu protiv Kauflanda zbog plakata na hindskom jeziku i pismu. Svoju ksenofobnu prijavu zamaskirali su bedastim obrazloženjem da su to učinili jer je na plakatu „natpis na hindskom jeziku toliko velik da je dominantan u odnosu na hrvatski“.
„Radi se, u biti, o tome da je hrvatski jezik neprepoznatljiv. Sporan nam je naš identitet i naši, hrvatski zakoni“, rekao je predsjednik Kluba zastupnika Domovinskog pokreta Ivica Kukavica. Kukavica je istaknuo da je „bitno podvući članak koji izričito nalaže da se višejezične javne obavijesti i promidžbene poruke najprije moraju oblikovati na hrvatskom, a zatim na drugim jezicima“. „U ovom slučaju hrvatski jezik nije dominantan. Radi se o nepoštenoj poslovnoj praksi“, dodao je.
DP-ov ministar poljoprivrede David Vlajčić dodao je da se engleski, njemački, francuski i slični jezici prvenstveno koriste u turističke svrhe. „No u ovom konkretnom slučaju smatram da se strani radnici trebaju integrirati u društvo i prihvatiti hrvatske vrijednosti“, rekao je ministar, zapravo poručivši da umjesto tiskanja plakata na nepalskom i hindskom jeziku, te radnike treba natjerati da nauče hrvatski.
U Domovinskom pokretu već imaju slična „iskustva“. Oni, primjerice, smatraju da građanima srpske nacionalnosti u Vukovaru ne trebaju natpisi na ćirilici, nego da trebaju naučiti latinicu. Njima su, vjerojatno, i dvojezični natpisi u Istri problem. „Neka istarski Talijani nauče hrvatski jezik“, rekao bi vjerojatno neki pravovjerni depeovac.
Domovinski pokret i sve koji razmišljaju poput njih najbolje demantira praksa iz drugih europskih zemalja. Za primjer uzimam veliku online trgovinu Galaxus iz Švicarske - zemlje koja, u odnosu na članice Europske unije, ima znatno strože imigracijske zakone i stroža pravila 'kućnog reda' za useljenike.
Nedavno su proveli vrlo originalnu i duhovitu reklamnu kampanju namijenjenu isključivo građanima Švicarske podrijetlom iz drugih zemalja.
Za Hrvate koji žive i rade u Švicarskoj reklamirali su frižidere sa sloganom na hrvatskom jeziku: „Za sve što baka pošalje iz Hrvatske“. Još su maštovitije reklamne poruke namijenjene Srbima i Makedoncima. Mieleov stroj za pranje rublja žiteljima Švicarske podrijetlom iz Srbije reklamirali su sloganom „Miele voli disko“ (za one koji ne znaju - Miele se izgovara Mile). Na reklami za zaštitnik od propuha, koji se stavlja uz donji rub prozora, na makedonskom jeziku i ćirilici piše: „Защитник од промаја – зашто баба беше во право“ ('Zaštitnik od propuha – zašto je baba bila u pravu').
Na reklami za roštilj, namijenjenoj Bosancima koji žive i rade u Švicarskoj, piše: „Neka zamiriše samo zaslužena desetka“. Desetka je u BiH izraz za porciju od deset ćevapa.
U Švicarskoj, koliko god tradicionalna i konzervativna bila, nikome ozbiljnom nije palo na pamet da zbog te kampanje prijavi firmu Galaxus državnom inspektoratu ili da poziva 'prave' Švicarce da je bojkotiraju.
