Postoji li još uvijek politička Istra ili je Istra odustala od sebe?
Tijekom nešto više od tri desetljeća u Istri smo uvijek znali tko smo. Naša županija nije bila samo geografski pojam s ove strane Učke, nego politička i društvena posebnost. Nešto drugačije, modernije i tolerantnije. U tom mozaiku, IDS je desetljećima bio više od stranke - bio je simbol, štit i glas. Danas, nakon još jednih lokalnih izbora na kojima su im birači djelomično okrenuli leđa - IDS-ovi kandidati za župana i gradonačelnika Pule nisu ušli ni u drugi krug, te su izgubili još jedan grad (Labin) - ostaje pitanje: postoji li još uvijek politička Istra?
Na papiru, da - Istra je i dalje županija s najvećim prihodom po stanovniku, jedina bez desnog ekstremizma, s jakim turizmom i uspješnim pojedincima. Ali politički? Neartikulirana je, razlomljena i bez jasne ideje o vlastitom identitetu. IDS više ne može nositi ni sam sebe, a kamoli regiju. HDZ tek odnedavno pokušava razumjeti Istru, SDP se već godinama traži, a nezavisni su često - upravo to - nezavisni i od regije, i od šire slike.
Koja politika danas govori u ime Istre? Ne zna se. Nitko, ili svatko ponešto, ali ništa konkretno. Decentralizacija? Više nitko ni ne glumi da vjeruje u nju. Gradovi i općine uz obalu sve više izgledaju kao turistički projekti bez jasne strategije - osim da se 'iznajmljuje što se stigne'.
Pitanje koje se ne postavlja naglas, ali lebdi zrakom je: je li Istra odustala od sebe?
Ne mislim pritom na ljude. Ljudi u Istri znaju što žele - pristojan život, red, toleranciju i malo mira. Ali političke artikulacije tog identiteta više nema. Nema tko reći „ovo je naš smjer". Nema više ideje, nema platforme, a ni karizmatičnih lidera. A bez toga, regionalizam postaje šuplja riječ, ideal s razglednice.
Možda je Istri potrebna nova politička snaga, ali ne u obliku još jedne stranke, već kao projekt redefiniranja regije. Istra ne mora biti IDS, ali mora imati neki glas. Jer ako više nikome nije važno hoće li se o Istri odlučivati u Zagrebu, Puli ili Bruxellesu - onda je politički identitet već izgubljen.
A onda ćemo se jednog dana probuditi u regiji koja je - lijepa, bogata i nijema. I nitko se više neće pitati: "Tko govori u ime Istre?" Jer odgovor će biti - nitko. I nitko neće primijetiti.