Iako smo iz Jugoslavije izašli prije 35 godina, Jugoslavija nikako da izađe iz nas
Istarska policija je u subotu na dvije različite ceste zatekla dvojicu stranih vozača koji su pod jakim utjecajem alkohola upravljali vozilima - jedan čak s gotovo dva promila. To su toga dana bila jedina dva ulovljena pijana vozača, a činjenica da su oba bila stranci inspirirala je našeg dežurnog urednika za duhoviti naslov: „Opasan međunarodni ‘okršaj’ na istarskim cestama: slovenski vozač ‘napuhao’ više od bosanskog“.
Ni na kraj pameti mu nije bilo da će ovaj naslov izazvati nekoliko vrlo negativnih reakcija na našem Facebook profilu. Zar su ljudi izgubili smisao za humor, zapitao sam se i ja kada me dežurni urednik upozorio na te komentare.
„Jesam li pogriješio s tim naslovom?“, upitao me, budući da o takvim stvarima često voli raspravljati sa mnom. Ja sam mu postavio protupitanje: da su umjesto slovenskog i bosanskog vozača, primjerice, bili njemački i austrijski ili češki vozač, bi li se itko od tih dušobrižnika zgrozio zbog naslova „njemački vozač ‘napuhao’ više od češkog“?
Naravno da ne bi - čak naprotiv, bio bi im simpatičan.
Nažalost, to je posljedica činjenice da je naše društvo, a nažalost i novinarstvo, još uvijek opterećeno Jugoslavijom. Iako već 35 godina ne živimo u istoj državi, većini Hrvata - bez obzira na to jesu li jugonostalgičari ili zadrti desničari - i dalje je važnije što se zbiva u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji nego u Italiji i Austriji, koje su nam i geografski i kulturološki bliže.
Sjetimo se samo tragedije kada je u požaru u noćnom klubu u Kočanima u Sjevernoj Makedoniji poginulo 60-ak mladih osoba. Događaj je nekoliko dana bio glavna vijest u našim medijima i to nije sporno, jer smo svi bili šokirani razmjerima tragedije, ali da se požar dogodio samo 70 kilometara istočnije, u Bugarskoj, to bi za hrvatske medije nažalost bila vijest od jednog dana. Vijest ne bi trajala duže ni da se tragedija dogodila u Mađarskoj, Austriji ili, recimo, u Milanu, koji su od nas udaljeni nekoliko sati vožnje.
Pazite, govorimo o državi koja uopće ne graniči s Hrvatskom.
Isti je slučaj i s prosvjedima studenata u Beogradu. Osim što se o njima u hrvatskim medijima svakodnevno izvještava, u brojnim hrvatskim gradovima organizirani su i skupovi podrške.
Mađari su ove godine imali dva velika prosvjeda protiv Orbanove vlade - najprije zbog ograničavanja nevladinog sektora i slobode medija, a prije nekoliko dana zbog zabrane Povorke ponosa. Iako je riječ o nama susjednoj državi (s kojom smo, usput, kroz povijest dijelili državnu zajednicu dulje nego sa Srbijom) i članici Europske unije, nitko se nije sjetio organizirati prosvjed podrške. Pula je od Budimpešte udaljena 580, a od Beograda 635 km.
O predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću svakodnevno se izvještava. Giorgia Meloni, premijerka države s kojom dijelimo jednu od najdužih pomorskih granica u EU, vrlo je rijetko prisutna u našim medijima.
Da zaključim, iako smo iz Jugoslavije izašli prije 35 godina, Jugoslavija nikako da izađe iz nas.