Nakon 1. lipnja IDS će imati samo dvije opcije: povratak na staro ili početak kraja
U IDS-u se dogodilo upravo ono što smo i predvidjeli. Nakon izbornog posrtanja, Dalibor Paus podnio je ostavku, a za vršitelja dužnosti predsjednika izabran je Loris Peršurić. Predsjedništvo stranke je zatim 'jednoglasno' odlučilo podržati Borisa Miletića, svog bivšeg predsjednika, u drugom krugu izbora za istarskog župana.
Podsjetimo, riječ je o istom Predsjedništvu koje je samo tri mjeseca ranije bezrezervno podržalo Pausa u njegovoj kandidaturi protiv Miletića. Stoga bi logičan i pošten potez nakon izbornog poraza bio da cijelo Predsjedništvo podnese ostavku, a ne samo predsjednik. Paus je bio njihov kandidat, oni su ga odabrali i podržali. Ideja Ivana Jakovčića i Tulija Demetlike da IDS-ov kandidat za župana bude Miletić odbačena je dvotrećinskom većinom uz potporu tog istog Predsjedništva na stranačkom Saboru u veljači ove godine.
Izgleda da su mnogi Pausa podržali s figom u džepu, samo čekajući njegov pad. Kao što sam već pisao, njihov plan bio je jednostavan: poraziti Pausa na izborima, nakon čega bi on dao ostavku. Potom bi, na redovitom stranačkom Saboru koji se po Statutu održava nakon svakih izbora, fiducijari izabrali Peršurića za novog predsjednika IDS-a. Novo vodstvo bi zatim pozvalo Miletića natrag u stranku, osiguravajući većinu u Županijskoj skupštini – uz pomoć njegovih vijećnika ili njihovim prelaskom u IDS.
Dalibor Paus i Valter Glavičić bit će jedini krivci
Prvi dio tog plana je ostvaren – Paus je out. Slijedi drugi: pomoći Miletiću da pobijedi u drugom krugu. Ako uspije, IDS će ponovno biti ujedinjen, imat će župana, većinu u Skupštini, i predsjednika stranke s jakim izbornim legitimitetom, koji je uz to još saborski zastupnik i gradonačelnik najbogatijeg istarskog grada poslije Pule. Istina, IDS nikad nije imao manje vijećnika u gradskim vijećima, ali za to će službeno biti okrivljeni Dalibor Paus i njegova desna ruka Valter Glavičić.
Oni će biti označeni kao glavni krivci za sve loše što se IDS-u dogodilo od rujna 2021. do svibnja 2025. No, mnogi će se sada s pravom zapitati – čemu je onda sve to trebalo? Zašto Loris Peršurić nije preuzeo stranku odmah nakon lošeg izbornog rezultata 2021., kad su to svi od njega i očekivali?
Zašto se uopće guralo Pausa u vatru bez stvarne potpore, s figom u džepu? Paus nije izgubio jer je bio slab kandidat – izgubio je jer najveći dio stranke nije stao iza njega. A to je presudilo.
Paus je u startu bio jači kandidat nego Flego 2013.
Paus je, objektivno, bio ozbiljniji kandidat nego Valter Flego na početku kampanje za izbore 2013., u koju je krenuo s tek 4 posto podrške. No uz Flega se tada upregnula čitava stranačka mašinerija i on je, sjećate se, na kraju pobijedio Damira Kajina, tadašnjeg kandidata SDP-a.
Za ilustraciju: Flego je na izborima 2013. godine u Poreču osvojio 3.703 glasa, dok je IDS-ov kandidat za gradonačelnika Edi Štifanić dobio 3.144. Na prošlim izborima Peršurić je osvojio 4.969 glasova za gradonačelnika, a Miletić 3.942 za župana. U nedjelju je Peršurić u Poreču dobio 4.800, a Paus samo 1.868 glasova. Jasno je da su ga ostavili na cjedilu.
Ako 1. lipnja Boris Miletić pobijedi Sanju Radolović, svi problemi IDS-a bit će gurnuti pod tepih. Stranka će imati predsjednika s jakim legitimitetom, župana iz svojih redova i većinu u Skupštini.
IDS neće imati gradonačelnika najvećeg istarskog grada, ali nije ga imao ni protekle četiri godine, a moći će se pohvaliti da su vratili Vodnjan. Gubitak Labina nitko neće smatrati porazom jer tamo je ionako pobijedila struja koja je sve to i smislila – da se Dalibora Pausa i Valtera Glavičića, dva najveća (a sada se pokazalo i jedina) oponenta Miletiću politički 'smakne' tako što će im na izborima suprotstaviti paralelne liste s prešutnom potporom IDS-a. U Labinu se već sada mnogi šale da je IDS u tom gradu ostvario najbolji rezultat u povijesti, bolji nego 1993. godine jer imaju čak 13 od 15 vijećnika (osam s liste donedavnog predsjednika labinskog IDS-a i pet s liste IDS-a).
A što ako 1. lipnja pobijedi Sanja Radolović?
No, taj plan nosi jednu veliku zamku, o čemu sam također pisao neki dan. Malo tko je očekivao da bi Sanja Radolović mogla pobijediti. A ona je u prvom krugu osvojila gotovo 30 posto glasova i iza sebe ostavila i Miletića i Pausa. Osvojila je čak 24.279 glasova, samo 6.666 manje nego Damir Kajin 2013. godine. Istovremeno, Miletić i Paus zajedno su osvojili 41.171 glas – tek 819 više nego Flego 2013. godine.
Radolović ima vrlo realne šanse postati prva istarska županica – i prva ne-IDS-ova od 1993. IDS je gubio gradove i općine, ali Županija je uvijek bila njegova tvrđava.
U prilog Radolović ide i procjena izlaznosti – u drugom krugu više će se glasati u gradovima gdje se istovremeno održava i drugi krug izbora za gradonačelnika. A to su Pula, Buzet i Pazin – svi gradovi u kojima IDS nema svoje kandidate, za razliku od SDP-a, koji u sva tri grada ima svog kandidata, što znači da će njihovi birači biti dodatno motivirani za izlazak na birališta.
IDS bi mogao završiti kao HSLS
Osim što postoji realna mogućnost da SDP osvoji Županiju, izgledno je da bi mogao uzeti i Pulu. U tom kontekstu neshvatljiva je odluka pulskog IDS-a da u drugom krugu podrži SDP-ovog kandidata Peđu Grbina, iako bi za njih dugoročno bilo bolje da Filip Zoričić još jedan mandat ostane na čelu Pule.
Ako SDP osvoji i Pulu i Županiju – a to je sasvim moguće – bit će to početak kraja IDS-a. Kada SDP jednom preuzme IDS-ove birače, teško će ih ikad više vratiti, kao što je to već viđeno u Umagu, Fažani, Tinjanu, Vižinadi i drugim sredinama. U Pazinu i Buzetu IDS-ovi kandidati za gradonačelnike nisu ni ušli u drugi krug.
Ako se ovaj scenarij ostvari, IDS bi se mogao pretvoriti u HSLS – nekoć veliku stranku koja postoji isključivo zbog jednog uspješnog gradonačelnika. Kao što je HSLS danas sveden na Darija Hrebaka u Bjelovaru, IDS bi se mogao svesti na Lorisa Peršurića u Poreču.
Zato, ako 1. lipnja pobijede Sanja Radolović i Peđa Grbin, ostaje otvoreno pitanje: hoće li oni koji su istovremeno vodili službenu kampanju IDS-a i organizirali paralelne liste – preuzeti odgovornost za konačan politički slom stranke?