Znate li što je geštetner i koja je njegova uloga u istarskoj povijesti?
Na slici je rotirajući ciklostil, dvokolutni stroj koji se smatra pretečom suvremenih uređaja za umnažanje sadržaja na papiru. Poznatiji kao geštetner, nazvan prema tvrtki za proizvodnju ovih strojeva koju je u engleskom Tottenhamu osnovao David Gestetner (1854. – 1939.), židovski imigrant iz Mađarske.
Godine 1881. Gestetner je izumio jednostavan perforator tiskarskih klišeja koristeći tzv. ciklostilno pero, koje je na vrhu imalo mali nazubljeni kotačić. Kotačić se kotrljao po papiru presvučenom voskom, probijajući sitne perforacije. Sljedeći korak bio je izum spomenutog stroja 1901. godine, koji je omogućavao neprekidnu izradu kopija. Ovo je otkriće označilo početak uredske automatizacije.
Ovaj geštetner pripada 6. seriji, što znači da mu je godina izrade 1902. Primjerak je izrađen u Gestetnerovoj filijali u Parizu, a danas se čuva u Galeriji tiskarstva, nedavno otvorenoj unutar pulskog MEMO muzeja na adresi Scalierova 4.
U istarskoj povijesnoj literaturi ciklostili se najčešće spominju u kontekstu izrade partizanskog tiska tijekom Drugoga svjetskog rata, odnosno razdoblja njemačke okupacije (1943. – 1945.). Istarske partizanske tiskovine stvarali su konspirativni „agitprop“ timovi u Istri i izvan nje, u skrivenim prostorima nazivanima „tehnike“, najčešće u podrumima ili štalama. Cilj je bio, razumljivo, propagandno širenje ideja narodnooslobodilačke borbe među stanovništvom.
Najpoznatiji istarski hrvatski partizanski list bio je Glas Istre, koji je Ante Drndić – Stipe, sekretar agitpropa Oblasnog komiteta Komunističke partije Hrvatske za Istru, pokrenuo u kolovozu 1943. godine, prije dolaska Nijemaca. Prvi broj tiskan je na geštetneru, u formatu časopisa, na 22 stranice.
Uslijedio je prvi partizanski list na talijanskom jeziku, tiskan u „tehnici“ na Planiku u prosincu 1943. godine, pod naslovom Il Nostro Giornale. Jedan od urednika toga lista bio je Eros Sequi.
Jedan od istaknutih pripadnika Oblasnog agitpropa za Istru bio je Zvane Črnja, koji 1944. dolazi na Puljštinu i sudjeluje u pokretanju Hrvatskog lista. Kasnije će Črnja (1920. – 1991.), istaknuti istarski intelektualac, istarsku partizansku štampu nazvati „jednim od gerilskih pučko-demokratskih čuda u jugoslavenskim razmjerima“ te „jednim od najvećih kulturnih djela Istre u prvoj polovici našeg stoljeća“.
O detaljima i načinu rada različitih „tehnika“ pisao je povjesničar Davor Mandić. Kako ističe Mandić, čest način nabave geštetnera bio je njegovo otuđivanje u kontekstu ilegalnog djelovanja partizana. Tako je, primjerice, 1944. godine Nini Brljafa iz pulskog brodogradilišta iznio ciklostil na kojem su najprije tiskane Vijesti Prop-odjela Okružnog NOO-a Pula, a potom i spomenuti Hrvatski list. Iste su godine Vittorio Fable i Lino Svitić iz sjedišta Lovačkog društva u Puli uspjeli odnijeti nekoliko araka papira, pisaću mašinu i ciklostil.
Nadalje, inicijativom Agitpropa Okružnog komiteta KPH Buzet, u ožujku 1944. u Glavićima se ustrojava Prop-odjel Okružnog NOO-a za Buzet te započinju pripreme za ponovno pokretanje Vijesti, glasila Okruga Buzet. Nabavlja se papir, boje i matrice, a preko Ivana Klarića iz Trsta stiže i Geštetner. Dolaskom Zvane Črnje u Prop-odjel Okruga Buzet, u travnju 1944., pod rednim brojem 1 izlazi prvi broj Vijesti. Centar djelovanja nalazio se u Srgobanima, u uljari Franje Vivode, ističe Mandić.
Čakavski sabor je 1981. godine, pod uredništvom Zvane Črnje, izdao tri knjige pod naslovom "Istarska partizanska štampa", u tri sveska. Knjige donose prijepise tekstova poznatijih partizanskih novina tiskanih na Geštetneru u ilegalnim okolnostima. Ipak, tema ostaje otvorena za cjelovitu obradu u obliku diplomskog ili doktorskog rada, budući da je cjelokupna građa o toj epizodi istarske povijesti raspršena u nizu članaka i stručnih radova.
