Kako su sastav Romby i profesorica Ivezić utjecali na razvoj pop-kulture u Puli

Nedavno sam po prvi put pogledao prvu epizodu televizijskog serijala „Rock'n'Pula“, u kojoj autor Damir Burić govori o počecima pop i rock glazbe te kulture u Puli. Epizodu možete pogledati na ovom linku.

U epizodi govore Rajmond Ruić – Ray, Otmar Širec - Oto i Marko Valčić o svojim gimnazijskim danima, formiranju benda Romby te nastupu u Istarskom narodnom kazalištu povodom natjecanja „Biramo najbolji zabavni orkestar“, održanog 15. prosinca 1961. u organizaciji Koncertne poslovnice Pula.

Zanimljivo je da su sastavi koji su se prijavljivali morali među pet izvedenih pjesama imati jednu u tada novom rock'n'roll stilu. Kako navodi Širec, grupa gimnazijalaca – tada još bez imena – prijavila se na ovo natjecanje, uz rizik da u slučaju odustajanja moraju platiti 45.000 tadašnjih dinara. Inače, u to vrijeme izgleda da još nisu postojali pojmovi „sastav“ ili „bend“, već su ih nazivali orkestrima. Upravo su to bili prapočeci onoga što danas smatramo rock, ali i pop glazbenim izričajem u Puli, ali i šire.

Iako Romby, nazvan po inicijalima članova „orkestra“, nije osvojio prvo mjesto, novinari su s nezadovoljstvom istaknuli da je organizacija priredbe mogla biti bolja. Prema izvještaju Glasa Istre, žiri je ipak dodijelio nagradu od 9.000 dinara orkestru Romby, a publika ih je nagradila s 15.000 dinara. U članku je zapisano: „Romby, mali orkestar Gimnazije, zaslužuje posebnu pažnju. Gotovo nepoznat, svojim je dobro izabranim kompozicijama i originalnim izvođenjem oduševio publiku.“ Nastupali su i sastavi Plavi, Rio, Arena i Neven.

„Orkestar“ je imao mnogobrojne članove: vokale, kontrabas, saksofon, trubu i udaraljke. Električni instrumenti tada još nisu bili „mainstream“, ali su gimnazijalci poznavali i birali najnovije pjesme, izvodeći ih u tzv. cover-stilu – što je razlika u odnosu na današnje uobičajeno prepjevanje pjesama starih 40–50 godina.

Uz pjesmu „Il Ribelle“ tada već popularnog Adriana Celentana, odabrali su i skladbu „Passion Flower of My Heart“ američkog sastava Fraternity Brothers iz 1959. godine. Ta je pjesma, u doo-wop stilu s karakterističnim pratećim vokalima („šu-vari-vari“), zapravo interpretacija Beethovenove skladbe „Za Elizu“.

Sudionici događaja prisjećaju se kako je dvorana INK-a bila dupkom puna mladih gimnazijalaca koji su došli podržati svoje kolege. Po završetku školovanja, akteri ove priče krenuli su svatko svojim putem, razvijajući uspješne kreativne karijere.

Kako sami ističu u dokumentarnom filmu, glazbenici su pohađali razredni odjel „a“, koji je, zahvaljujući inicijativama profesorice Ljubice Filiplić-Ivezić okupljao osobito talentirane učenike, sklone recitaciji, glumi, instrumentalnoj ili vokalnoj glazbi. Profesorica Filiplić-Ivezić, istaknuta gimnazijska profesorica i kulturna djelatnica, još je 1953. osnovala književnu sekciju pulskih gimnazijalaca Istarski borac, iz koje je proizašao istoimeni časopis (kasnije „Ibor“), posvećen književnosti, kulturi i društvenim temama. Autori prvih tekstova bili su upravo učenici pulske Gimnazije.

Godine 2021., na godišnjicu originalnog koncerta u INK-u, održan je i koncert sjećanja.

Sve me to vodi u ljeto 2025. godine, kada smo iz Gimnazije ispratili maturante generacije 2021./25. Radilo se o mnogim iznimno kreativnim pojedincima uključenima u glumačko-dramske projekte, rock-bendove, gimnazijski foto-klub te filmsku ekipu koja je već proizvela nekoliko kratkih igranih filmova. Poput gimnazijalaca generacije ’61., i oni su se ove jeseni raspršili na različitim fakultetima.

Šaljem im dubok naklon za ostvarenu suradnju i prijateljstvo te im želim puno uspjeha u privatnom životu i budućem stvaralaštvu.