Štorijice s pulske zvjezdarnice. Edi Puh je 1991. godine godišnje izvještaje sabrao u jednu knjigu
Izrazito me razveselio događaj organiziran povodom promatranja potpune pomrčine Mjeseca na pulskoj Zvjezdarnici prošle nedjelje, 7. rujna navečer. Događaj je organizirao ADIP (Astronomsko društvo Istra – Pula), te je okupljanje privuklo veliki broj ljudi, unatoč činjenici što se znalo da će naoblaka spriječiti vidljivost Mjeseca koji je eklipsu (Zemlja se nalazila između Mjeseca i Sunca i bacala svoju sjenu na Mjesec) trebao na svom disku prikazati malo nakon njegovog izlaska s istočnog horizonta (Moonrise).
Vjerujem da će ADIP znati dobro oglasiti i svoja naredna promatranja astronomskih fenomena i privući jednako veliki broj ljudi u budućnosti. Kao povjesničar, mogu samo kazati da tako lijepe znanosti kao što je astronomija nikad dosta.
Moja prva posjeta nekoj aktivnosti namijenjenoj za javnost na pulskoj Zvjezdarnici bilo je promatranje Marsa 2003., kada je bio najbliži Zemlji u nekoliko stoljeća. Optika je dozvolila promatranje male, narančaste kuglice.
ADIP je kao društvo entuzijasta osnovano još 1973., a 1979. dobiva pristup zapuštenom zdanju ostatka nekadašnje zvjezdarnice na Monte Zaru. Zahvaljujući popularizaciji astronomije koju su članovi udruge iz godine u godinu provodili, bilo je moguće dogovoriti obnovu zvjezdarnice u dvije etape: 1999. (kupola) i od 2006. do 2009. godine. Inače, ta zgrada zvjezdarnice samo je manji dio veće zgrade srušene u anglo-američkim bombardiranjima u Drugom svjetskom ratu.
Zvjezdarnica je bila jedna od sekcija carskog i kraljevskog Hidrografskog zavoda u Puli, sagrađenog pod Austro-Ugarskom 1871. godine. Glavna namjena zvjezdarnice bila je tehnička podrška ratnoj mornarici smještenoj u glavnoj ratnoj luci tadašnje Monarhije. Najpoznatiji voditelj Zvjezdarnice u to vrijeme bio je astronom Johann Palisa, koji je s pulske zvjezdarnice otkrio 28 malih nebeskih tijela (asteroida).
U nastavku donosimo jedan opis rada Zvjezdarnice u doba Austro-Ugarske. Naš sugrađanin Edi Puh još je 1991. preveo godišnje izvještaje i sabrao u jednu knjigu. Ovako je glasilo izvješće za 1875. godinu:
U proljeće je završeno postavljanje meridijanskog instrumenta. Otada se određivanje vremena izvodi s velikom preciznošću i udobnošću. Jakost svjetla dalekozora omogućava pri povoljnim uvjetima promatranje zvijezda danju sve do pete veličine. U devetom mjesecu se jedna zvijezda treće veličine mogla promatrati nekoliko minuta prije podneva. Povećanja iznose 114 i 168 puta, a na mikroskopima 98 puta. Radi što točnijeg određivanja vremena, Zvjezdarnica posjeduje električni sat. Prije nego je nabavljen, snalazili smo se tako da smo na jedan sat s klatnom svake sekunde postavili električne kontakte i povezali ga s aparatom za registriranje. Na kontakte je dovedena izmjenična struja, pa se zatvaranjem strujnog kruga vršila registracija.
Na refraktoru je postignut veliki uspjeh u promatranju. Upravitelj odjela Zvjezdarnica je u protekloj godini otkrio šest novih planeta, i to: (142) POLANA, (143) ADRIA, (151) ABUDANTIA, (153) HILDA, (155) SCILLA i (156) XANTIPPE.
Prve dvije od otkrivenih planeta dobile su imena ADRIA i POLANA od Nj. V. Cara prilikom njegova posjeta Puli u četvrtom mjesecu 1875. godine.
Neobično je što su se tri zviježđa u vrijeme otkrića planeta u njima nalazila gotovo na samom horizontu.
Osim navedenih otkrića uspjelo nam je promatrati još i ove planete: (141) LUMEN, (108) HEKUBA, (144) VIBILIA, (147) PORTOGENCIA, (150) i (138) TOLOSA.
Zadnja je poslije otkrića najprije promatrana u Puli.
Na univerzalnom instrumentu je točno određen azimut piramide na brdu Ossero.