Ovo je najstarija osnovna škola u Puli. Preživjela je dva svjetska rata, a tu je bila i gimnazija
Zgrada današnje škole Centar sagrađena je 1867. godine, kada je Pula bila pod vlašću habsburške Austro-Ugarske Monarhije, a podestat (gradonačelnik) je bio Nicolò Rizzi. Slavni povjesničar Bernardo Benussi zapisao je o zgradi škole kako „ne samo da je u potpunosti zadovoljavala potrebe osnovnog obrazovanja tadašnje Pule, nego je svojim arhitektonskim linijama bila pravi ukras nedavno uređenog trga“.
Kao prva talijanska pučka škola nosila je ime Scuola popolare maschile – 5 anni (Muška petogodišnja pučka škola). Kao i u ostalim tadašnjim školama, muški i ženski razredi i općenito odjeli bili su odvojeni, te se u ovoj školi u ženski dio ulazilo s ulice Barbacani (današnja Anticova ulica). Drugi naziv škole, kako bi ju u službenim dokumentima razlikovali od ostalih pulskih škola, bio je Pučka škola na Danteovom trgu. Tek pod Italijom škola dobiva službeni naziv "Dante Alighieri“.
Godine 1892. spominje se da je u sklopu škole otvorena područna škola na sv. Polikarpu (via Helgoland – danas Jeretova ulica), točnije u kući Coceich. Nakon 1912., ta se područna škola seli u novu zgradu škole Sv. Polikarp“– kasnije „Alessandro Manzoni“ i time se osamostaljuje. Oba objekta srušena su u anglo-američkim bombardiranjima u Drugom svjetskom ratu.
Godine 1909. potreba za većim prostorom škole rješava se dogradnjom novog krila zgrade uz ulicu Fondaco (današnja ulica Hermana Dalmatina), a ona je koštala 15.000 tadašnjih kruna. U tom je razdoblju školu pohađalo 632 dječaka i 792 djevojčica.
Tijekom Prvog svjetskog rata školska se zgrada koristi za smještaj vojnika. Broj učenika je tada strmoglavo pao s obzirom da je između 1915. i 1918. godine veći postotak civilnog gradskog stanovništva bio evakuiran u logore diljem Austrije, te u Mađarsku i na području današnje Češke.
Tijekom talijanske uprave škola nastavlja raditi u svome prethodnom obliku. Godine 1934. spominje se čak 429 učenika i 433 učenica, te 23 učitelja. Početkom 1930-ih pamtimo da je školu tijekom tri školske godine pohađao Raimondo Vianello, kasnije poznati talijanski komičar, u razdoblju dok je njegov otac bio u službi mornaričkoga zapovjednika u Puli.
Nakon Drugog svjetskog rata, anglo-američke uprave i prijelaza grada u sastav socijalističke Jugoslavije 1947., talijanski karakter škole nestaje egzodusom velikog broja Talijana iz grada. U prvim danima Pule u sastavu Jugloslavije, u jesen 1947., prije prelaska u „žutu školu“, u zgradi škole Dante nakratko počinje s radom hrvatska Gimnazija Pula.
Osnovna škola pod Jugoslavijom se najprije zvala 3. narodna osmogodišnja škola Centar (1954.), a 1958. mijenja naziv u 3. narodna osmogodišnja škola 'Moša Pijade', prema partizanskom vođi i jugoslavenskom političaru, a pohađaju je učenici svih naroda i narodnosti nove države nastanjenih u gradu Puli. Negdje u to vrijeme prestaje raditi dječji vrtić u sklopu školske zgrade, a između 1959. i 1961. funkcionirala je dislocirana „vježbaona“.
Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, škola mijenja naziv u Centar, a tijekom školske godine 2024./25 brojala je 252 učenika, od čega 106 djevojčica i 146 dječaka.