Što je američka CIA pisala o ugljenokopima u Raši?
Nakon Drugog svjetskog rata, ugljenokopi Raše postali su dio FNR Jugoslavije te su 2. siječnja 1948. preustrojeni u poduzeće „Istarski ugljenokopi Raša“. Na rudnike se gledalo da su imali ključnu ulogu u gospodarskoj obnovi zemlje.
Poduzeće je obuhvaćalo rudnike u Raši, Podlabinu, Plominu, Pićnu i Štrmcu, a sjedište mu je bilo u Raši, najmlađem istarskom gradu. No, rudnici su se suočili s velikim nedostatkom radnika, ponajviše zbog masovnog iseljavanja, koje je posebno pogodilo rukovodeći kadar. Osim toga, lokalno stanovništvo nerado je prihvaćalo opasan rudarski posao. Zbog toga su u početku radili njemački ratni zarobljenici i kažnjenici.
Kasnije su radnici mobilizirani iz Istre i drugih dijelova Jugoslavije, a produktivnost je povećana uvođenjem „brigadnog sistema rada“ i nagrađivanjem „rudara-udarnika“. U nekoliko godina broj zaposlenih dosegao je oko 5.000.
Proizvodnja ugljena varirala je zbog nedostatka radnika, slabije mehanizacije i nesreća. Najteža se dogodila 1948., kada je u eksploziji nejasnog uzroka poginulo više od 80 rudara – samo osam godina nakon katastrofe u kojoj je stradalo više od 200 rudara.
U ključnom razdoblju početka tzv. Hladnog rata, u vremenu administracije predsjednika Harryja S. Trumana, novostvorena američka obavještajna agencija CIA sastavljala je izvješća o strateškim vojnim i gospodarskim efektivima Jugoslavije, a tako i Istre – ključnog pograničnog područja. Tu dokumentaciju – na engleskome jeziku – možete pregledati na ovome linku.
U nastavku teksta donosimo nekoliko kratkih ali zanimljivih izvještaja američke CIA-e o raškim ugljenokopima sastavljenih na temelju iskaza informanata ili prebjega iz Jugoslavije u Italiju.
Dokument, sastavljen 7. listopada 1947., piše: „oko 3.800 radnika zaposleno je u rudnicima. Nedavno je izviješteno da su stotine njih napustile posao zbog loših radnih uvjeta, niskih plaća, obaveznih donacija (npr. pomoći španjolskim komunistima), prisilnog rada i oskudne prehrane. Neki od prisilnih radnika su „reakcionarni“ elementi iz gradova blizu grčke i albanske granice, za koje se strahovalo da bi se mogli pridružiti redovnim grčkim postrojbama u borbi protiv gerilaca.
Procjenjuje se da je proizvodnja ugljena u rudnicima tijekom posljednjih nekoliko mjeseci pala za pedeset posto zbog stalnog odlaska radnika. Početkom lipnja 1947. broj zaposlenih u rudniku Raša pao je na 600, što je bio najniži zabilježeni broj. Zbog toga je tehnički direktor rudnika bio prisiljen smanjiti broj smjena na jednu dnevno te zatražiti pomoć od Beograda putem Vojne uprave Jugoslavenske armije. Kao odgovor na ovaj zahtjev, Beograd je u Rašu premjestio 400 Makedonaca. Međutim, oni su odbili koristiti rudarsku mehanizaciju i inzistirali na ručnom radu, što je dodatno smanjilo proizvodnju ugljena. Sada se razmatra njihovo premještanje u Sarajevo.
Početkom srpnja u rudnike je raspoređeno 1.500 njemačkih ratnih zarobljenika. Međutim, zbog njihovog lošeg fizičkog stanja, ne očekuje se da će njihov dolazak značajnije utjecati na ionako nisku razinu proizvodnje.
Dokument, sastavljen 31. siječnja 1950. piše: „danas je samo oko 10 posto rudara u Raši zaposleno još prije rata. Velika većina sadašnjih rudara su Makedonci, iako je 1947. bilo zaposleno nekoliko Talijana, a pridruženo je i nekoliko njemačkih tehničara. U rudnicima rade i skupine prisilnih radnika, pod strogim nadzorom „Narodne odbrane“, osobito u lučkim područjima. Sveukupno, rudnici u Raši trenutno zapošljavaju oko 4.000 radnika, u usporedbi s gotovo 10.000 prije rata.“
Dokument, sastavljen 13. studenog 1954. piše: „u rudniku Raša i širom istočne Istre, gdje su ugljeni slojevi slični, pronađena je ruda urana. Jugoslavija trenutno provodi istraživačke projekte za razvoj atomske energije, vjerujući da ovo područje može osigurati potrebne količine uranove rude. Sigurnosne mjere vezane uz ove projekte izuzetno su stroge, a informacije o prisutnosti urana u Istri namjerno se zataškavaju.“
Još dokumentacije o raškim ugljenokopima, uključujući i imena rukovodećih ljudi toga vremena, dostupno je na linku kojeg sam priložio u gornjem dijelu teksta.