Pula 1924: nespretno komadanje olupine bojnog broda uzrokovalo velike štete u gradu
Tijekom 1924. i 1925., pod Italijom, Pula je bila mjesto dešavanja netipične elementarne nepogode. U zapadnome dijelu pulskog zaljeva, pored lučice Vergarolle, izvođeni su radovi uništavanja (tal. demolizione), točnije komadanja ili razrezivanja olupine potopljenog austrougarskog bojnog broda Viribus Unitis. Ti su radovi izvođeni uporabom eksploziva, što je odjekivalo čitavim gradom i znalo uzrokovati i nemale štete na privatnim kućama i drugim objektima.
Viribus je potopljen u smjeloj diverzantskoj akciji talijanskih sabotera na samom koncu Prvog svjetskog rata, pred zoru 1. studenoga 1918. godine. O tome događaju smo već pisali, točnije, o pitanju neutvrđenog broja žrtava prilikom potonuća.
Postoje fotografije uništavanja i vađenja ostataka Viribusa iz pulske luke, a objavljeni su u talijanskom časopisu – tjedniku L'Illustrazione italiana, a služili su kao promidžba „tehnološkog napretka“ države.
Kako pišu tadašnje pulske novine, radovi su za građane i njihovu imovinu predstavljali ozbiljan problem. U članku koji prenosimo niže govori se o štetama i potrebama odštete, a Gradski muzej koji se spominje kao također oštećen bio je smješten u starijoj zgradi na Usponu sv. Stjepana kod Portarate, udaljenoj dva i pol kilometara od radova „demolicije“ (komadanja) olupine!
Skupina građana šalje nam sljedeće pismo koje objavljujemo bez ijednog dana odgode jer smatramo da je mjera hitna:
»„L'Azione” se već prije u više navrata bavila štetom koja se nanosi gradskim zgradama uslijed potresa uzrokovanih aktiviranjem mina radi rušenja (demolizione) bivšeg broda „Viribus Unitis”. Trebalo bi ponovno pokrenuti to pitanje jer oštećenici ovaj put ne žele ni čuti za mirenje sa sudbinom. Oštećene su brojne zgrade, stropovi su se urušili, sam Gradski muzej je u teškom stanju, a oštećene su i vodovodne cijevi u kućama s posljedičnim poplavama itd.
Je li tvrtka koja izvodi radove rušenja dužna nadoknaditi tu štetu ili je odgovornost prema oštećenicima na teret Države? Sigurno je da bi bilo krajnje nepravedno da građani moraju o svom trošku snositi potrebne radove obnove. Svojevremeno je napisano da oštećeni vlasnici trebaju zatražiti od stručnjaka izradu vještačenja na temelju kojeg bi tražili odštetu. Kome se ta vještačenja trebaju predati? Informirajte se i informirajte nas.«
Istina je da je uslijed spomenutih radova na rušenju mnogo kuća pretrpjelo manje ili više značajna oštećenja. Vlasnici pojedinačno, naše novine, udruga vlasnika zgrada i Općina pravovremeno su prosvjedovali i dobili jamstva da se jaki potresi više neće ponoviti. Doista, moramo utvrditi da se nakon akcije koju su pokrenula gore navedena tijela radi nešto manje bučno. Pritužbi na nove štete za sada nismo imali. No, to nije sve. Oni koji su pretrpjeli štetu željeli bi odštetu. Tko je za to odgovoran? Može li se priznati pravo na odštetu? To ćemo vidjeti iz ishoda nekih pojedinačnih zahtjeva za odštetu koji su predani. Mnogi tvrde da bi trebalo pokrenuti zajedničku tužbu svih oštećenika, bilo putem privatnog konzorcija koji bi se osnovao, bilo putem udruge vlasnika zgrada ili Općine.
S naše strane izjavljujemo da bi oštećenici učinili dobro da pričekaju rješavanje prvih sudskih postupaka kako bi njihovo pravo na odštetu bilo jasno i nesumnjivo.
Vraćamo se u suvremeno doba, i još jedna zanimljivost: godine 2018., na stotu godišnjicu potonuća Viribusa, arheolog Krunoslav Zubčić iz Hrvatskog restauratorskog zavoda predstavio je rezultate istraživanja preostalih ostataka na mjestu razrezivanja olupine. Radilo se, uglavnom, o malim keramičkim ostacima dijelova posuđa, a dublja istraživanja spriječio je gusti mulj.
