Kako je Marco Garbin utjecao na razvoj rovinjske pjevačke baštine
Kao povjesničaru i glazbeniku višestruki tabovi browsera su mi simultano otvoreni s muzikom na YouTubeu i digitaliziranim povijesnim izvorima. Na dnu, u taskbaru je otvoren Word dokument u kojem ovoga puta pišem o povijesti glazbe.
Marco Garbin rođen je u Rovinju 1918. godine. Njegova obitelj pripadala je radničkoj klasi, ali je istodobno pripadala i dugoj rovinjskoj tradiciji glazbe i pjevanja. Njegov otac bio je jedan od aktivnijih članova poznatoga predratnog zbora „Manifattura tabacchi“, koji je pod vodstvom njegova sina Domenica osvajao brojna priznanja. Domenico Garbin bio je voditelj zbora, dok je brat Marco nastavio obiteljsku glazbenu tradiciju kao pjevač, skladatelj i dirigent.
Tijekom Drugoga svjetskog rata Marco Garbin pristupa partizanskoj brigadi „Pino Budicin“. Kao muzički znalac djelovao je u okviru Kazališne družine „Otokar Keršovani“ Oblasnog NOO-a za Istru, gdje je jedno vrijeme vodio talijanski partizanski zbor. Zbor je nastupao po istarskim selima, izvodeći talijanske borbene pjesme, ali i karakteristične rovinjske napjeve, čime je glazba postala sastavni dio kulturnog djelovanja partizanskoga pokreta u Istri.
U kolovozu ratne 1944., u Kožljaku nad Čepićkim poljem održana je Prva konferencija kulturnih radnika i partizanskih umjetničkih skupina Istre. Na konferenciji su sudjelovale brojne kazališne i kulturno-umjetničke skupine, među kojima i talijansko-rovinjski zbor pod vodstvom Marca Garbina.
Garbinov zbor nastupio je na svečanoj priredbi otvorenja konferencije, kao i na brojnim drugim priredbama i skupovima diljem Istre. Osim što je vodio zbor, Garbin je skladao i uglazbio više izvornih borbenih pjesama, među kojima „Compagni all'assalto“ i „I combattenti istriani“, na tekstove Giusta Massarotta (borbeni nadimak Sergio) i Marije Sponze-Poropat (borbeni nadimak Diana). Prema dostupnim podacima, uglazbio je najmanje tri borbene pjesme.
Marco Garbin umro je 1945. godine, u dobi od samo 27 godina, od posljedica bolesti ili ranjavanja zadobivenih u ratu.
U sjećanje na mladog glazbenika i partizana, godine 1947. u Rovinju osnovana je Società Artistico-Culturale ili Kulturno-umjetničko društvo „Marco Garbin“, u kojem je djelovalo 67 aktivista raspoređenih u limenu glazbu, dramsku skupinu i muški zbor. Godine 1949. osnovan je i mješoviti zbor.
Današnji SAC-KUD „Marco Garbin“ iz Rovinja nastavlja njegovati glazbenu baštinu, tradicijske pjesme i kulturni identitet istarske talijanske zajednice.
Tijekom gotovo osamdeset godina djelovanja SAC-KUD „Marco Garbin“ imao je važnu ulogu u oblikovanju i očuvanju rovinjske glazbene baštine. Kao i brojna kulturno-umjetnička društva u Hrvatskoj, zbor je sudjelovao u procesu „kanonizacije“ tradicijske glazbe, odnosno u određivanju repertoara koji se smatra legitimnim dijelom tradicije te izvođača koji se prepoznaju kao njezini nositelji. U tom su procesu važnu ulogu imali i voditelji zbora, među kojima se ističe Vlado Benussi (1949. – 2018.), koji je svojim aranžmanima utjecao na folklorizaciju tradicijskoga glazbenog repertoara, a dijelom ga i nadopunjavao novim skladbama.
Važan oblik očuvanja i predstavljanja rovinjske tradicije predstavljaju folklorne kazališne predstave. Kazališna skupina SAC-KUD-a „Marco Garbin“ izvodi ih od 1949. godine, kako u kazališnim prostorima, tako i na otvorenim pozornicama u starogradskoj jezgri Rovinja. Predstave su oblikovane na rovinjskom dijalektu te prikazuju i uprizoruju svakodnevni život, običaje i tradiciju Rovinja. Na taj su način glazba, govor, kazalište i tradicijski običaji objedinjeni u specifičan oblik kulturnog nasljeđivanja kojim se rovinjska baština prenosi novim generacijama i predstavlja široj publici.
Pjesma koje SAC-KUD 'Garbin' izvodi nazivaju se bitinade, ritmičko višeglasno pjevanje na rovinjskom istriotskom narječju onomatopejskim slogovima, koje oponašajući instrumentalnu glazbu služe i kao pratnja pjevanju solista. Ovo pjevanje od 2007. spada u nematerijalnu baštinu, a u bivšoj državi izdana je ploča „La viecia batana“ u izdanju Jugotona sa solistima Lilianom Budicin i Antoniom Bartolijem.
Prije desetak godina učenici srednje talijanske škole iz Rovinja priredili su videouradak o bitinadama, u kojem govori i Vlado Benussi.
Da stanujem u Rovinju, vjerojatno bih pjevao, pa makar tijekom jednog životnog perioda, u zboru SAC-KUD 'Marco Garbin'.