Ostaci stare rimske ceste govore o prometnoj razvijenosti čitave južne Istre u antici
Još 2011. pročitao sam stručni rad Ivana Milotića u kojem autor opisuje pronalazak ostataka stare rimske ceste između Loborike i Galižane u južnoj Istri. Rad možete pogledati na ovome linku. Nedavno sam se sjetio te teme, otišao na lokaciju i snimio ovu fotografiju.
Ostaci rimske ceste mogu uočiti krećući se prema zapadu asfaltiranom cestom koja kreće od župne crkve sv. Flora u Loborici. Nakon stotinjak metara s desne strane počinje makadamski put koji vodi prema Galižani. Riječ je o relativno frekventnoj stazi koja ne prolazi kroz naseljena mjesta, već vijuga kroz livade i šumarke. Put je danas prošaran upozorenjima o postojanju nadzornih kamera u svrhu sprječavanja gomilanja ilegalnog otpada.
Nekoliko stotina metara nakon što se krene tim putem, u njegovom središnjem dijelu počinju se nazirati nepravilni kameni blokovi posloženi u niz, što predstavlja rub starije, antičke ceste. Iako su ti ostatci djelomično prekriveni zemljom i naknadno nanesenim šljunkom, i dalje su jasno vidljivi, što i prikazuje fotografija.
Ostaci su u dijelu ceste na teritoriju Općine Vodnjan.
Je li postojanje ove ceste još jedan dokaz o naseljenosti toga mjesta u antici, nije u potpunosti sigurno. Doduše, Loborika jest mjesto određenih arheoloških nalaza, a istraživanja oko crkve sv. Flora potvrđuju tek postojanje bizantskih ostataka iz 7. st. Naposlijetku, prvi spomeni postojanja Loborike, pod imenom Ravaricus ili Ravarigo, potječu tek iz srednjeg vijeka.
Druga važna povijesna lokacija na ovom području jest Galižana. Toponim je vjerojatno rimskoga gentilicijskog podrijetla (Gallicianum).
Na području Galižane u antici je zasigurno prolazila glavna istarska rimska cesta – Via Flavia – koja je potom, preko Velog Vrha, vodila sve do Pule.
Kako ističe Milotić, nameće se jedno pitanje: kakve je mogućnosti imao rimski putnik koji je, dolazeći u Gallicianum putem Via Flavije ili neke druge obližnje prometnice, želio nastaviti prema istočnom i jugoistočnom dijelu poluotoka, zaobilazeći pritom rimsku koloniju Pulu?
U dostupnoj literaturi još uvijek nisu identificirani jasni poprečni pravci koji bi povezivali rimski Nezakcij i Budavu s Via Flavijom, a da se pritom ne mora nužno zalaziti u najjužniji dio poluotoka. Takva je poprečna veza morala postojati u antici, uzme li se u obzir gospodarska, trgovačka i pomorska važnost zaljeva Budave. Riječ je o uvali u kojoj se, još od prapovijesti podno gradine najvjerojatnije nalazilo najvažnije pristanište Histra, odakle se nadzirao Kvarnerski zaljev. U antičko doba Budava je bila ključna točka na pomorskoj ruti prema Kvarnerskim otocima.
U rimsko je doba ova cesta mogla predstavljati ogranak Via Flavije koji je, krećući iz Galižane, dosezao Loboriku i potom nastavljao prema Valturi i zaljevu Budava. Ne treba zaboraviti ni to da je područje unutar spomenutog trokuta bogato antičkim arhitektonskim ostatcima, što upućuje na postojanje gospodarsko-stambenih objekata (villae rusticae). Stoga u tom svjetlu treba tumačiti ulogu ove prometnice – kao spone između razasutih posjeda (villae) i naselja (vici, pagi) smještenih u ovom ruralnom dijelu pulskog agera.
Nameće se, usput, još jedno pitanje. Kako trajno valorizirati i sačuvati ovaj, recimo, slabije spektakularan nalaz? Nalaz koji, istovremeno, otvara temu bogate istarske prošlosti.