Foto Otvorena izložba autora Cvetka Išića uz 160. godišnjicu Viške bitke
Povodom 160. godišnjice pomorske bitke koja se 20. srpnja 1866. odigrala između austrijske i talijanske mornarice kod otoka Visa, Društvo „Viribus Unitis“ iz Pule postavilo je prigodnu izložbu u prostorijama Čitaonice kluba umirovljenika na Giardinima u Puli. Ona se slobodno može pogledati svakim radnim danom (do 14 sati) do 15. kolovoza.
Izložba je sastavljena od trideset i pet slika u tehnici ulje na platnu autora Cvetka Išića, člana Društva. Cvetko Išić rođen je u Ljubljani, a od svoje treće godine živi u Puli. Profesionalno je plovio na brodovima diljem svijeta, a kao slikar-amater slika pomorske teme (marinizam). U posljednjih dva desetljeća u Puli i Visu imao je tri samostalne izložbe o ratnim brodovima i podmornicama carske i kraljevske (austrougarske) Mornarice.
Također, u prizemlju u pulskome Domu hrvatskih branitelja, bivšem Mornaričkom kasinu časnika c. i kr. Mornarice, još od 2008. stalno je postavljena Spomen-soba carske i kraljevske Mornarice, kojoj je izloženo četrdesetak slika autora Išića na kojima su portreti značajnih zapovjednika i časnika i pojedini ratni brodovi i podmornice c. i kr. Mornarice.
Izložba je podijeljena u četiri dijela. Prva tri dijela prikazuju tri austrijske eskadre s njihovim zapovjednicima (Wilhelm von Tegetthoff, Anton von Petz i Ludwig von Eberle) i pojedinim brodovima. Četvrti dio sadržava nekoliko prikaza same bitke, od kojih je jedna spektakularna panorama u duljini od četiri metra.
Išićevi radovi vjerno prikazuju tadašnje brodove. Dok smo, kada je riječ o austrougarskoj mornarici, možda i navikli gledati pokoju staru fotografiju velikih bojnih brodova, „dreadnoughta“, ratni brodovi iz 1866. bili su prvi brodovi s željeznom oplatom, ili oklopnjače („panzerschiffe“), te drveni brodovi na parni pogon.
O znamenitoj pomorskoj bitci, u svojoj knjizi „Puna je Pula“ , ovako je pisao Mate Balota:
„Bitka pod Visom učvrstila je mornaričke tendencije Austrije. Sedam godina prije, god. 1859., ratna je mornarica Austrije bila nemoćna da ma što doprinese ratnim naporima. Sad je to bila mornarica, koja je pobijedila nadmoćnu tuđu ratnu mornaricu i otjerala je s istočnih obala Jadrana. Viška pomorska bitka uvelike je pojačala prestiž, koji je Pula bila već stekla. Ona je bila kao neki praktičan dokaz, da su razlozi, zbog kojih je Pula bila izabrana za glavnu ratnu luku i glavnu pomorsku tvrđavu Austrije, bili s gledišta Austrije ispravni, da je iskustvo potvrdilo postavljene pretpostavke. Flota u Fažanskom zaljevu dobila je telegrafsku obavijest o akcijama talijanske mornarice pod Visom, krenula punom parom, stigla tamo u 15 sati, prevaljujući u prosjeku deset milja na sat, potopila dva velika talijanska ratna broda (probijanje kljunom), rastjerala Talijane, vratila se bez gubitaka u brodovima i stvorila za čitavo pola stoljeća mir na Jadranu. Pola stoljeća mira, makar naoružanog, značilo je mnogo. U to pola stoljeća oni mornari, Dalmatinci, Primorci i Istrani, koji su pod Visom i drugdje bili mornari na palubi i pri kotlu, stigli su da budu mašinisti, konstruktori, kapetani i komandanti. Jugoslavenski su narodi u to vrijeme sazrijevali i konačno sazreli, da mogu biti gospodari na svome.“
