Kapitalno djelo Darija Alberija - dvije tisuće stranica o Istri

Nažalost danas dostupno isključivo u antikvarijatima ili on-line aukcijama, rijetko se pojavljuje knjiga Istria. Storia, arte, cultura, (Istra. Povijest, umjetnost i kultura) objavljena 1997. godine u nakladi tršćanskog LINT-a. Autor je bio tršćanski geometar, poduzetnik i publicist Dario Alberi (1930-2002).

Radi se o knjizi koja sadrži podatke o više od tisuću istarskih mjesta na 1999 stranica! Motivacija za pokretanje ovoga istraživačkog pothvata bila je ukorijenjena u Alberijevoj percepciji kulturne praznine koja je nastala nakon Drugog svjetskog rata. Alberi se stoga postavio u ulogu sakupljača i dokumentarista, s ciljem da spriječi nestajanje povijesnog pamćenja o više od tisuću i petsto naselja, zaselaka i lokaliteta, neovisno o njihovoj političkoj ili strateškoj važnosti u danom trenutku.

Metodološki pristup Darija Alberija bio je utemeljen na sedmogodišnjem terenskom radu nakon odlaska u mirovinu. U jednom intervjuu Alberi je rekao: "Mogao bih reći da mi je liječnik naredio: 'Dosta s autom, u tvojim godinama: idi pješice!', rekao mi je kad sam otišao u mirovinu. Tako sam počeo hodati sa suprugom i psom po Istri. I počeo sam se oduševljavati njezinom poviješću."

Obilazeći poluotok, provodio je vizualnu inspekciju svakog lokaliteta, pri čemu je njegova arhitektonska stručnost dolazila do izražaja u preciznom opisivanju tipologije gradnje i stanja očuvanosti povijesnih jezgri. Ovakav pristup omogućio mu je uočavanje brojnih diskrepancija između tada važećih geografskih karata, poput onih Talijanskog vojnog geografskog instituta iz tridesetih godina, i stanja na terenu, gdje su stare komunikacije bile izmijenjene. Alberi je te promjene sustavno korigirao, pružajući suvremenim istraživačima dragocjen uvid u transformaciju krajolika.

Alberi je u svojem radu koristio metodu sinteze sadržaja već objavljenih radova, a sebe, u predgovorum, naziva popularizatorom: „zadaća popularizatora je prikupiti tuđi trud, srediti ga i pokušati ga proširiti što široj publici. Smatrao sam da je to i moje poslanje. Ako čitatelj u ovome pronađe i nešto više, neka to pripiše isključivo mojoj ljubavi i poštovanju prema ovoj zemlji“.

Podjela na tri tradicionalna istarska prostora – Bijelu, Zelenu i Crvenu Istru – iako arbitrarna, poslužila je kao funkcionalan okvir za topografsku organizaciju materijala. Posebnu vrijednost knjizi daje autorov trud uložen u rješavanje toponimijske problematike. Alberi je sastavio popis naziva koji nastoji valorizirati tradicijsku toponimiju, talijansku i slavensku čime djelo dobiva trajnu vrijednost za povijesnu geografiju i lingvistiku. Kartografski prilozi, koje je autor većinom samostalno izradio temeljem izmjera na terenu, predstavljaju primarnu dokumentaciju topografskog i urbanističkog stanja krajem devedesetih godina.

U knjizi nema fotografija – njihovo mjesto zauzimaju autorski, uglavnom crkava i starijih zdanja. Kako ističe autor u predgovoru, „drugim sam očima vidio predivne crteže Alda Bressanuttija, Giulija De Franceschija i drugih autora, koji prikazuju vizure istarske zemlje te sam smatrao da bi mi, barem djelomično i uz njihov blagonaklon pristanak, bila čast uvrstiti ih, makar u smanjenom formatu, na stranice mjesta na koja se ti crteži odnose“.

Posthumno mu je objavljena slična knjiga o Dalmaciji.

Konačno, ovo najveće pisano djelo o Istri, po količini stranica, obiluje i nedostacima. Podaci o istarskim mjestima vidljivo su lišeni podataka iz literature objavljene na hrvatskom jeziku, a sam rad obiluje detaljima koji otkrivaju autorovo nepoznavanje hrvatskog i slovenskog jezika i italocentrični intelektualni kontekst. Ono što, s tehničke strane, otežava navigaciju ovom knjigom jest začuđujuća odluka izdavača da knjigu objavi u malenom formatu – 17 x 12.5 x cm – a to je jedan mali nezgrapni kvadar.