Za psovku stup srama, za ubojstvo odsijecanje glave: Ovo su nevjerojatna pravila srednjovjekovnog Rovinja
Način na koji se može prodrijeti u svakodnevicu i društveni život srednjovjekovne Istre jesu pravila zapisana u statutima. Iz latinskog statutum (ono što je uglavljeno), to su bile zakonske odredbe koje je tadašnja komuna, autonomna gradska vlast, izdavala za svoje građane i nadležno područje.
O nekim zanimljivim odredbama pogledati ćemo Rovinjski statut, koji datira iz 15. stoljeća. Njegov je prijepis 1851. objavio istarski povjesničar Pietro Kandler i taj ćemo tekst, izvorno na mletačkom talijanskom dijalektu, koristiti ovdje. Prema Kandelru, ovaj je statut bio na snazi čak do 1806., kada ga je naslijedio Napoleonov Građanski zakonik, s obzirom da je čitava Istra potpala pod napoleoničku vlast.
Sekcija koju ćemo proučiti naziva se Knjiga Treća. De Maleficiis. Riječ malefično prati korijene od latinskog malus facere, što znači "činiti zlo". Stoga, ova šarolika sekcija statuta bavi se, u grubo, "zlodjelima".
O onima koji rade za blagdane (De quelli che lavorano le Feste)
U prvom poglavlju, nalaže se, "da se trgovine u Rovinju ne smiju otvarati na blagdane prije časa Treće (oko devet sati ujutro), osim uz dopuštenje gospodina podestata. Na glavne i svečane blagdane, kao što su Uskrsnuće našega Gospodina Isusa Krista i Božić, trgovine moraju ostati potpuno zatvorene. Za sve druge nedjelje i blagdane koje propisuje Crkva želimo da se poštuje gore i dolje navedeni način, odnosno da se u takve dane ne može dijeliti pravda (održavati sudske rasprave) te da se nitko ne usudi niti pokušava raditi ili dati drugome da radi bilo kakav posao ili obrt. Prekršitelj će za svaki takav slučaj platiti kaznu od 20 solda, od čega polovica pripada našoj Komuni, a druga polovica tužitelju. Svaka osoba ima pravo podnijeti prijavu protiv prekršitelja."
O kazni za bogohulnike (Della pena delli Biastematori)
U poglavlju III piše: "zapovijedamo, određujemo, želimo i propisujemo glede poganog poroka psovke da, ako se nađe itko tko se usudi psovati ime Svemogućega Boga i Gospodina našega Isusa Krista, ili njegove slavne Majke Djevice Marije, padne pod kaznu od 31 lire malih novaca, te neka jedan dan stoji na stupu srama okrunjen krunom sramote i đavolskom krunom, a povrh toga neka primi tri udarca užetom (star debbia un giorno in Berlina coronato con corona de infamia, et diabolica, et oltra di ciò habbi squassi tre de corda). Ta se kazna dijeli između Komune i tužitelja, pri čemu svatko može podnijeti prijavu, a njegova će se optužba smatrati vjerodostojnom. Ako isti prekršitelj ponovno počini takav prijestup, kazna će mu se svaki put udvostručiti. Isto tako, ako tko bude psovao slavnog evanđelista svetoga Marka, svetoga Jurja ili svetu Eufemiju, zaštitnike ove naše zemlje Rovinja, neka padne pod kaznu od 25 lira za svaki pojedini prekršaj, a kazna neka se raspodijeli kao što je gore određeno. Nadalje određujemo da, svaki put kada netko bude psovao kojega drugog sveca ili sveticu, mora platiti 12 lira, koje će se raspodijeliti na isti način. Također određujemo da, ako se pronađe netko tko nije u stanju platiti navedenu novčanu kaznu, bude kažnjen tjelesnom kaznom, kako bi imao razloga ubuduće se suzdržavati od takvih psovki."
Da se ne smije skinuti šešir s glave (Che non si possi cauar la Beretta di testa)
U poglavlju VIII kaže se: "oni koji će skinuti kapu, odnosno šešir s glave drugoga čovjeka, neka plate novaca 20 u Grad".
Protiv igrača karata ili kocke (Contro gli giocatori de Carte e Dadi)
"Nadalje", u poglavlju XIII propisuje se da "neka se nitko ne usudi igrati karte ili kocke za novac na bilo kojem drugom mjestu osim u komunalnoj loži (Loggia del Comune), pod kaznom od tri lire danju i pet lira noću, pri čemu se kazna može povećati ili smanjiti ovisno o iznosu novca za koji se igralo." Slično, u slijedećem poglavlju stoji, "neka se nitko ne usudi u svojoj kući primati ili dopuštati osobama da igraju karte ili kocke, pod kaznom od pet lira danju, a noću neka kazna bude udvostručena, uzimajući u obzir količinu novca za koji se igralo."
O ubojicama (Degli Homicidiarij)
U poglavlju pedesetom stoji: "Dostojna je i hvale vrijedna stvar, držeći se riječi svetoga i svetog Evanđelja, da onaj koji mačem udara, od mača i pogine (coloro, che de gladio fere, de quello perire deue). Stoga određujemo da svaki put kada se dogodi da netko u Rovinju ili njegovu distriktu počini ubojstvo i usmrti drugu osobu, neka i sam bude pogubljen i obezglavljen na Rivi, na za to uobičajenom mjestu, tako da mu se glava odvoji od tijela i da umre ( decapitato sopra la Riua al loco solito, et separata la testa dal Busto, ita che'l mora ) . Ako bude uhvaćen i predan vlastima, kazna će se izvršiti na navedeni način. Ako se pak počinitelja ne bude moglo uhvatiti, neka bude trajno prognan iz Rovinja i njegova distrikta.
Protiv onih koji drže priležnice (Contro Coloro che tengono Concubine)
"Želimo i zapovijedamo da nitko u Rovinju ne bude toliko drzak da, protivno zapovijedima Gospodina našega Boga, drži priležnicu zajedno sa svojom ženom u istoj kući, ili da napusti svoju ženu i živi s priležnicom. U takvom slučaju priležnica neka bude protjerana iz mjesta, a počinitelj neka bude kažnjen primjerenom kaznom kakvu bude smatrao prikladnom odrediti gospodin podestat." Tako stoji u poglavlju LIV.
O mjestu za javne bludnice (Del loco della Meritrice)
Za kraj, poglavlje XVII ne ukida prostituciju, već je strogo regulira: "Također želimo da nijedna javna bludnica (meretrice publica) ne smije niti može stanovati u bilo kojem naselju ili gradskoj četvrti Rovinja, nego neka bude protjerana iz takve kuće, te da nitko ne smije držati takvu osobu u svojoj kući. Ovo pod prijetnjom kazne od sto solda, pri čemu polovica kazne pripada Komuni, a druga polovica tužitelju. Ako ipak ostane u mjestu, mora boraviti na udaljenom i izdvojenom mjestu, odvojenom od ostalih stanova i ljudi (extratto dalle altre habitationi et Persone).