TEHNIKA GRADU Prije 69 godina u Puli je bilo 12 društava narodne tehnike!
U srijedu, 20. svibnja, u prepunoj dvorani Zajednice tehničke kulture Pula predstavljena je monografija autora Igora Jovanovića, „Tehnika gradu! Povijest i djelovanje Zajednice tehničke kulture Pula od 1947. godine“. O knjizi su govorili tajnik ZTK-a Pula Anton Pletikos, recenzent Mihovil Dabo, Claudia Milotti, dugogodišnja članica Centra za podvodna istraživanja Pula i autor.
Narodna tehnika Hrvatske osnovana je netom nakon Drugoga svjetskog rata voljom Komunističke partije Hrvatske u okviru tadašnje Jugoslavije. Kako navodi autor, „u poslijeratnim promišljanjima i postavkama socijalističkoga napretka i razvitka zemlje tehničko je obrazovanje mladih kadrova, stručnjaka raznih profila, prepoznato kao ključan preduvjet bržega razvoja nerazvijene i ratom opuštene zemlje.“ Dakle, tadašnja je visoka politika, u okolnostima općeg opismenjavanja, podržavala zanimanje širokih masa za raznovrsne tehničke vještine.
Ova priča u Pulu dolazi u jesen 1947. nakon priključenja grada Jugoslaviji i odlaska angloameričkih snaga iz grada. Prvo tijelo bilo je Oblasna komisija „Tehnika i sport“ te se malo nakon toga pojavljuju prve vijesti o natjecanjima iz aviomodelarstva i brodomodelarstva. Međutim, ističe Jovanović, prvi pravi zamah amaterskim tehničkim aktivnostima u Puli postiže se dolaskom u Pulu fotografa Alojza Orela, koji je, kao suosnivač fotokluba pri Narodnoj tehnici, vodio tečajeve fotografije.
U lipnju 1949. u Puli je održan Tjedan tehnike koji je uključivao veliku izložbu strojeva iz gradskih tvornica na Giardinima, tadašnjem Trgu bratstva i jedinstva. Službeno, Narodna tehnika Pula osnovana je tek u veljači 1950., a tada su u njezinom sklopu djelovali Automotodruštvo, Aeroklub, Radioamatersko društvo, a u nastajanju je bilo i Pomorsko-brodarsko društvo.
Valja naglasiti da je Narodna tehnika uspostavila sadržaje grada koji je ostao ispražnjen nakon rata i egzodusa. O sadržaju knjige „Tehnika gradu!“ recenzent Mihovil Dabo napisao je da je „pokazatelj kako su grad i njegovi stanovnici u temeljito novim okolnostima oblikovali vlastitu dionicu tisućljetnog urbanog identiteta.“
U današnjim okonostima odgoja novih generacija ovisnih o ekranima ili preodgajanja starih u istu svrhu, zaista egzotično izgledaju aktivnosti iz prošlosti našega grada: „Godine 1957. na terenu kotara Pula djelovalo je dvanaest društava Narodne tehnike, koja su uglavnom radila u školama. Tada je dvadeset i pet škola imalo Tehnički odgoj kao predmet. Obavljene su pripreme za osnivanje društava Narodne tehnike pri organizacijama Socijalističkoga saveza radnoga naroda (SSRN). U Puli su se iste godine održavalï tečajevi za pionire vozače i pionire saobraćajce. Za tečaj pionira mladih vozača iz vrtića izrađeno je dvadeset automobila na nožni pogon. U Puli je 1957. godine u organizaciji Narodne tehnike otvorena prva servisna radionica za samoposluživanje pod nazivom Radionica uradi sam u kojoj su se mogli obavljati razni popravci za koje su postojali stolarski, mehaničarski i električarski alati.”
Kako stoji u knjizi Igora Jovanovića, „u to je vrijeme Istra raspolagala sa sedamdeset i dva nastavnika osposobljena za tehnički odgoj, a dodatno je djelovalo još sedamnaest učitelja u zadružnim školama. U samoj Puli ističe se Klub mladih tehničara u Osnovnoj školi 'Moše Pijade' (Centar), u koji je učlanjeno 250 pionira i 47 nastavnika. Organizirani su seminari za aviomodelare, radioamatere, i fotoamatere.“
U knjizi se detaljno opisuje i razvoj pulskog sporta u okviru Narodne tehnike. Kako smo već spomenuli, na prezentaciji knjige zapaženu je izjavu o svojem dugogodišnjem radu (od 1965.) u sklopu Centra za podvodne aktivnosti (CPA) dala naša sugrađanka Claudia Milotti. Klub podvodnih aktivnosti Uljanik osnovan je još 1956. godine i jedan je od najstarijih ronilačkih klubova u Hrvatskoj i od samih početaka član Narodne tehnike. Osnovna je svrha osnivanja kluba bila rekreacija radnika brodogradilišta. S druge strane, CPA je osnovan 1964. i od tada djeluje na Mornaru u sklopu pulske uvale Valsaline.
Claudia Millotti se pridružila Centru za podvodne aktivnosti Pula 1965. godine. Usavršavala je ronilačke vještine kroz sve stupnjeve obuke te je stekla najviši instruktorski rang. Od 1968. do 1981. bila je članica državne reprezentacije Jugoslavije u orijentacijskome ronjenju i postizala značajne rezultate na domaćim i međunarodnim natjecanjima. Pet je puta osvojila prvenstvo Jugoslavije u podvodnim vještinama te je više puta bila prvakinja Hrvatske i Jugoslavije u orijentacijskom ronjenju. Godine 1976. proglašena je jednom od najboljih sportašica Istre, Hrvatskoga primorja i Kvarnera. Posebnu čast dobila je 1984., kada je bila jedna od nositeljica olimpijske baklje uoči Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu.