Giulio Smareglia: potomak velike obitelji istarskih muzičara, osnovao je pulski 'Circolo'

Pula, negdje tridesetih godina dvadesetog stoljeća. Priču otkriva ova fotografija knjižare „Smareglia“. Prema službenim podacima, knjižara, u ranijem vlasništvu stanovitog E. Schmidta, od kraja devetnaestog stoljeća djeluje na Forumu, a pod Italijom prelazi u ruke obitelji Smareglia. Neki moji poznanici s geo-lokatorskim darom su, doduše, ovu fotografiju smjestili u nestalim ambijentima Opatijske ulice, gledane sa Ulice Sergijevaca. Krajem 1930-ih, knjižara se seli na pulske Giardine.

Ispred knjižare stoji Puležan Giulio Smareglia, profesor i knjižar. Iz poznate obitelji glazbenika, otac mu se isto zvao Giulio (1866. – 1935.) i bio je brat poznatog istarskoga skladatelja Antonija (1854. – 1929.). Otac Giulio imao je s Gabriellom Löwy iz Beča čak trinastero djece i jedan od njih, rođen 1898., bio je Giulio Smareglia mlađi.

Giulio 1926. završava studij filologije i filozofije u Firenci, i zapošljava se kao školski nastavnik. Sredinom 1930-ih počinje voditi obiteljsku knjižaru u kojoj, kao istaknuti pulski intelektualac s antifašističkim svjetonazorom, počinje okupljati istomišljenike. Tijekom njemačke okupacije Pule, sudjelovao je u radu pulskog narodnooslobodilačkog pokreta i bio je među članovima novoosnovanog ilegalnog Gradskog narodnooslobodilačkog odbora.

Nacifašističke su ga vlasti uhitile 1944., nakon čega je deportiran u koncentracijski logor Buchenwald. Nakon oslobođenja logora u travnju 1945. vraća se u Pulu. Kada je u grad ušla saveznička vojna uprava (Zona A) bio je predsjednik Komisije za uklanjanje službenika i činovnika koji su imali veze s bivšim fašističkim režimom. Bio je ugledan među pulskim antifašistima upravo radi njegovog aktivizma sa sjedištem u knjižari.

Kao potpredsjednik regionalne Slavensko-talijanske antifašističke unije Julijske krajine – Unione antifascista italo-slava – (STAU-UAIS) zalagao se za demokratski pluralizam i ravnopravnost Talijana i Slavena. U tom je duhu krajem 1946. u svojem stanu na katu iznad knjižare na Giardinima osnovao Circolo, odnosno Talijanski dom kulture (Circolo italiano di cultura), preteču današnje Zajednice Talijana Pula. Talijanski dom kulture pod njegovim je vodstvom organizirao kulturne, prosvjetne i izdavačke aktivnosti te okupljao članove različitih političkih uvjerenja.

Nakon uspostave jugoslavenske vlasti u Puli u rujnu 1947., kao nekomunist došao je u sukob s političkim krugovima i državnim sigurnosnim aparatom. Optužen je 1948. za djelovanje protiv države – da je početkom te godine u Puli tobože osnovao neprijateljsku organizaciju i prikupljao vojne podatke za stranu obavještajnu službu – te osuđen na dvije godine zatvora uz konfiskaciju sve imovine.

U međuvremenu, 1947. rodio mu se sin Claudio iz braka s Corneliom. Majka i sin čekali su oca bez ikakve imovine, u gostima kod poznanika „Slavena“ (Slavo), prepričava sin Claudio puno godina kasnije:

Zahvaljujući zagovoru još i danas anonimnog bivšeg zatvorenika s kojim je bio zatočen u njemačkom logoru, a koji je kasnije postao jugoslavenski politički dužnosnik, Giulio je 1950. izveden iz riječkog zatvora i odvezen na talijansko-jugoslavensku granicu te tamo pušten da pređe granicu sa suprugom i sinom.

Nakon boravka u baraci za ezule u Trstu, obitelj se seli u Mestre, gdje će Giulio nastaviti raditi u školi, i čak postati školskim ravnateljem škole. Umro je 1990. godine u dubokoj starosti.

Većina njegovih suradnika s kojima je osnivao pulski Circolo emigrirali su tijekom zategnutih političkih uvjeta u ranim godinama komunsitičke Jugoslavije. Jedan od njih bio je i Puljanin Sergio Segio koji je, zanimljive li slučajnosti, također dobio sina istoga imena. Taj sin, Sergio Segio, upravo je onaj koji je prije par mjeseci predstavljao svoju knjigu na Sajmu knjige.