Franjo Josip I. naručio je 35 akvarela kako bi dobio na uvid morsku obalu i pomorske pravce njegovog carstva
Friška, friška iz tiska došla mi je knjiga autora Massimiliana Blochera, Na putovanju parobrodom Pelagosa – svjetionici i obala istočnog Jadrana očima Gottfrieda Seelosa. Mladi tšćanski autor napravio je važno i interesantno istraživanje uz stručnu suradnju Puležana Vedrana Trgovčića, čiji je „Galiola – Pharology Virtual Museum“ jedan od suizdavača. Potražite tu stranicu na fejsu za više informacija.
Prije nego kažemo nešto o sadržaju, Vedran objašnjava kako je istraživanje krenulo. Godine 2009. na internetu se pojavila slika koju prilažem uz ovu kolumnu: „novootkrivena reprodukcija akvarela pojavila se na web stranici aukcijske kuće u Bratislavi, s atribucijom Gottfriedu Seelosu. Odmah je prepoznato da je riječ o svjetioniku Punta Dente u Istri. Taj neočekivani trag potaknuo je daljnja istraživanja. Sljedeći ključni trag bio je vodič kroz carsku galeriju slika u Beču iz 1897. godine, dostupan na internetu, koji je potvrdio da je Seelos naslikao ukupno 35 akvarela s motivima svjetionika“.
Gottfried Seelos (1829-1900) bio je plodonosni austrijski slikar čiji je rad redovito primao narudžbe utjecajnih kupaca i koji je izrađivao serijske slikarske proizvode. Godine 1885. habsburški car Franjo Josip I. naručio je od Seelosa 35 veduta jadranske obale s koji su trebali uključivati svjetionike. Naime, car je na taj način želio dobiti uvid u, na određeni način, tek otkriveni dio njegovog carstva, s posebnim osvrtom na svjetionike – tehnološki i civilizacijski simbol XIX. stoljeća i simbol čovjekove kontrole nad plovidbom i pomorskim putevima.
Slikar Seelos 1886. putovao je paroberodom Pelagosa iz Trsta i tijekom nekoliko tjedana u kasno proljeće te godine obilazio obale i hridi Jadrana te radio nacrte svjetionika i okolnih pejzaža. Akvarele je, potom, dovršavao u Beču. Svaki akvarel vjerno dočarava i meteorološke prilike, tako nad svjetionikom Zaglav u Kvarneru stoji duga, dok u pozadini svjetionika Olipa na ulazu u Šipanski kanal vidi se pljusak.
Knjiga Massimiliana Blochera vodi čitatelja kroz Seelosov itinerar opisom putovanja i geografski raspoređenim nizom akvarela. Od istarskih svjetionika, ili lanterna, tu su Piran, Punta Dente, Pelago – Sv. Ivan na Pučini, Punta Peneda, Porer, Susak i Galiola. Nedostaje – Savudrija. Naime, taj akvarel dosad nije pronađen i čeka buduće istraživače. Knjiga završava sudbinom akvarela, koji su od 1953., do danas, pohranjeni u Heeresgeschichtliches Museumu u Beču.
Svjetionik Punta Dente smješten je na poluotoku u južnom dijelu uvale u koju se ulijeva rijeka Mirna, i sagrađen je 1872. godine: „svjetionik počiva na kamenom potpornom zidu, a i sama je zgrada sazidana od velikih blokova bijelog vapnenca koji sjaje na sunčevim zrakama, reflektirajući njegovu svjetlost. Zgrada je jednokatna, a metalna konstrukcija lanterne izbočena je na uglu, poput propovjedaonice u crkvi“, opisuje autor.
Seelosov prikaz prikazuje ogromne valove u sceni koja evocira pokretačku silu prirode. Dva sitna lika, muškarac i djevojčica, bore se s jakim vjetrom. Igra svjetlosti u kontrastu je s mrakom neba kojim dominirajuteški i prijeteći oblaci tvoreći romantičarski ugođaj svojstven Jadranu u kasno proljeće.