Foto Koje detalje otkriva ikonična veduta Pule s kraja 18. stoljeća?
Ova veduta grada Pule s kraja 18. stoljeća jedna je od najikoničnijih prikaza našega grada. Ispod vedute piše: vue générale de Pola, du cete' du Port, prise de la Tour de Roland (opći pogled na Pulu, sa strane luke, viđen s položaja Orlandova tornja).
Godine 1782., ovu sliku i još nekoliko prikaza Pule naslikao je francuski arhitekt i slikar Louis-François Cassas (1756. – 1827.) tijekom svojeg putovanja istočnom obalom Jadrana. U duhu ranoga klasicizma, francuski je autor bio zainteresiran za antičkim spomenicima. Razrušena i slabo naseljena Pula kasnoga mletačkoga razdoblja Cassasu je bila izvrstan post-apokaliptični prizor i kulisa za njegove motive.
Rezultat putovanja bilo je djelo Voyage pittoresque et historique de l’Istrie et de la Dalmatie, rédigé d’après l’itinéraire de L. F. Cassas, objavljeno u Parizu 1802. godine s tekstom Josepha Lavalléa izrađenom na temelju Cassasova putnog dnevnika. Ova veduta grada Pule, pogleda s Orlandova tornja otkriva Cassasovu specijalnost, pogled na grad “iz daleka”, ali s jasnim fokusom na sitne detalje, koji pružaju skoro pa savršen doživljaj pred-moderne Pule. Pa, pogledajmo što slika prikazuje.
Orlandov toranj
Promatrač stoji na brežuljku ponad otočića sv. Petra. Danas, umjesto toga brežuljka, stoji jedna udubina nastala radi eksploatacije kamena tijekom 20. stoljeća (“kamenolom Max”). S desne strane, jedna figura sjedi uz već tada ruševni Orlandov toranj. Njegovo točno vrijeme nastanka nije poznato, iako ga neki povezuju s rimskim razdobljem. U srednjem vijeku služio je za motrenje mora i komunikaciju dimnim signalima s drugim tornjevima smještenima uz obalu. Bio je jednostavan objekt, ali važan orijentir pomorcima pri ulasku u pulski zaljev. Srušen je 1806. za vrijeme francuske uprave, a na njegovom mjestu kasnije nastaje utvrda Maximilian.
Naoružani ljudi
U donjem dijelu središta slike odvija se dramatičan događaj. Što meni izgleda kao ženska osoba, kleči na podu okružena se druge dvije osobe koje kao da joj pomažu ili tješe ju. Nasuprot njih stoji grupa od pet likova s visokim šeširima, od kojih jedan nosi vatreno oružje iza ramena. Ženska osoba i dva civila, iz nekog razloga, doživjeli su negativno iskustvo iz susreta s naoružanim ljudima. Ovakve likove vidimo i na drugim Cassasovim prikazima Pule, i mnogi tumače kako se radi o naoružanim hajducima naseljenim u tim razdobljima iz Dalmacije ili Crne Gore u područje okolice Pule i južne Istre.
Tunolov
Još više u daljini, ulijevo, sedam likova animirano međusobno komunicira pored tunere – ljestava za motrenje pojave jata tuna u moru. Postoje povijesni izvori, kao, primjerice, srednjovjekovni pulski statut, koji potvrđuju da je južna obala zaljeva Pule bila korištena za lov na te velike morske ribe. Cassas potvrđuje da je taj običaj trajao nekoliko stoljeća, tik do predmodernog doba.
Pulske gradske zidine
U daljini je vidljiva – i prepoznatljiva – Pula. Iza grada, amfiteratar, a unutar njega, Augustov hram. Cassas precizno crta pulske gradske zidine koje su tada grad obavijale s morske strane. Kako je vidljivo i na slici, zidine su tada već bile dobrano oštećene i derutne, a biti će potpuno uklonjene sredinom 19. stoljeća. Cassas je precizno utvrdio postojanje ulaznih vrata prema moru unutar zasebnih tornjeva, a barake uz pristanište bile su sanitarni objekti za karantenu moreplovaca upitnog zdravstvenog stanja.
Mletački kaštel
Gradom, naravno, dominira kaštel, koji je u tome trenutku bio star ‘samo’ stotinu i pedeset godina. Cassas je nacrtao ulazni portal koji se tada koristio – onaj južni. Na kaštelu nema one dominantne kule za osmatranje, jer je ona, kao i ulaz sa zapada, sagrađena u rekonstrukciji pod Austrijom, u 19. stoljeću. Ispod kaštela, još jedan prepoznatljivi pulski detalj jest franjevački samostan.
