Livade – 'prijestolnica' tartufarenja u Istri od 1930-ih godina

Na fotografiji autora Petra Miloševića, preuzetoj s Wikipedije, središte je istarskoga mjesta Livade. U jednoj od ovih zgrada od tridesetih godina prošlog stoljeća djelovala je prva istarska tartufarska tvrtka.

Livade su još od prve polovice 20. stoljeća svojevrsna „prijestolnica“ tartufarenja, a ta je danas elitna grana gospodarstva imala i svoje poduzetničke početke u 1930-im godinama. O tome piše Giancarlo Zigante u svojoj knjizi „Naš istarski tartuf“.

Tvrtka pod nazivom „Azienda del Tartufo – Sella, Hütterott e c. Levade” (Tartufarska tvrtka – Sella, Hütterott i drugovi, Livade) osnovana je 1933. godine u Livadama. Osnivači su bili barunica Barbara Hütterott iz Rovinja, Massimo Sella, tadašnji ravnatelj Instituta za biologiju mora u Rovinju, te dvojica Talijana, Carlo Testoni i Pietro Giovannelli, istraživači tartufa iz Pule podrijetlom iz Emilije.

Tvrtka se prvenstveno bavila prodajom i izvozom bijelih tartufa, uglavnom u gradove sjeverne Italije, Veneciju, Veronu, Bolognu i Genovu.

Suosnivač „Azienda del Tartufo”, Massimo Sella, u prvoj pisanoj studiji o bijelom tartufu donosi analizu područja na kojima se tartufi mogu pronaći: u dolini Pazinčice, između Pazina i Pazinskih Novaka te Cerovlja, zatim u Gologorici, dolini Roča, kao i na osobito bogatom nalazištu u dolini Mirne prema Livadama i Motovunskoj šumi. Već 1934. Tvrtka je dobila koncesiju za najveće nalazište tartufa u Istri, a to je Motovunska šuma.

Tartufarska tvrtka iz Livada dana 1. listopada 1934. izdala je Pravilnik i upute o ubiranju tartufa (Norme e prescrizioni per la raccolta del tartufo) za unutarnju uporabu, koji bi mogao biti jedan od prvih poznatih pravilnika toga tipa o tartufarstvu u širem području sjevernog Jadrana.

1. Lov na tartufe mora se odvijati u skupinama od više osoba pod vodstvom voditelja skupine.
2. Ubiratelji moraju biti na dužnosti svakoga dana tijekom cijelog razdoblja potrage na tartufe. To će se razdoblje svaki put posebno odrediti.
3. Ubiratelji se moraju bez pogovora pokoravati svim naredbama koje im izda voditelj skupine.
4. Voditelj skupine osigurava da se svi ujutro odazovu prozivci i da zajedno sa skupinom krenu na teren te da posjeduju važeće isprave.
5. Po povratku iz potrage na tartufe primjenjuje se isto pravilo, a voditelj skupine strogo će paziti da od trenutka polaska u šumu nitko ni iz kojeg razloga ne zastane; sve što su prikupili moraju predati u skladište te će za to biti primjereno plaćeni.
6. Pri obavljanju svojih dužnosti ubiratelji moraju postupati s najvećom pažnjom i oprezom kako ne bi oštetili prikupljene primjerke te osobito spriječiti da ih pas ogrebe.
7. Ubiratelji su dužni strogo i odmah zatrpati svaku rupu koju su iskopali radi vađenja tartufa, svaki put kada je rupa iskopana.
8. Ubiratelji ni iz kojeg razloga ne smiju napustiti posao te se obvezuju da tijekom cijele sezone tartufa neće samostalno loviti tartufe za vlastiti račun.
9. Svakoga dana voditelju skupine bit će dodijeljeno područje na kojem će se obavljati sakupljanje. On mora bez pogovora poštovati tu odluku i osigurati da je se pridržavaju i njegovi podređeni.
10. Svaki ubiratelj koji se pokaže nesposobnim ili ne iskaže punu dobru volju pri sakupljanju tartufa bit će podvrgnut procjeni Tvrtke i njegovih zastupnika o tome hoće li biti otpušten nakon tri dana. Isto će se primijeniti i ako lovac ne izvršava svoju dužnost i ne postupa u skladu s pravilima.

Kako piše Zigante, Pravilnik o tartufarenju je posebno zanimljiv jer, osim radnopravnih pitanja, propisuje i pravila u svrhu očuvanja staništa tartufa. Po prvi su se put utvrdila temeljna načela lova na tartufe, među kojima je bilo i pravilo da se rupa iz koje je tartuf izvađen mora zatrpati. To je bilo od presudne važnosti za očuvanje staništa tartufa: u protivnom bi se u rupi zadržavala kišnica koja bi zakiseljavala tlo i onemogućavala daljnji rast tartufa.