Giovanni Marotti: pulski zapisi tajanstvenog Dubrovčanina
Prije nekoliko godina, bez većeg medijskog ili historiografskog odjeka, Centar za povijesna istraživanja (Centro di Ricerche Storiche) u Rovinju objavio je knjigu Il "Diario Polese" di Giovanni Marotti. 8 settembre 1943 –16 settembre 1947 ("Pulski dnevnik" Giovannija Marottija. 8. rujan 1943. – 16. rujan 1947.). Riječ je o povijesnom izvoru koji pokriva ključno razdoblje povijesti grada Pule, a uredio ga je Giovanni Radossi, povjesničar i dugogodišnji bivši direktor rovinjskog Centra. Digitalnu verziju knjige možete pogledati ovdje.
Detaljan dnevnik, naime, obiluje podacima od trenutka kapitulacije Kraljevine Italije u Drugom svjetskom ratu, preko njemačke nacističke okupacije, kratkotrajne partizanske vlasti i angloameričke uprave, zaključno s predajom grada FNR Jugoslaviji, sukladno odlukama Pariških mirovnih ugovora (1947.). Gotovo osamdeset godina nakon spomenutih događaja, Radossi detaljnom razradom ovog ogromnog i važnog teksta otvara nove poglede na ključna pitanja pulske povijesti: rat i okupaciju, slavensko-talijanske odnose, egzodus većine Talijana iz grada i pitanja promjene društveno-političkih odnosa dolaskom socijalizma.
Dnevnik je, krajem 1980-ih, pronađen u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, i jedina je poznata ostavština njezinog autora. A tko je bio on? Autor dnevnika bio je stanoviti pulski odvjetnik Giovanni Marotti, rođen u Dubrovniku, iz talijanske obitelji toga grada, 1890. godine. Negdje 1923. ili 1924. seli s obitelji u Pulu, tada pod Italijom. Njegov "pulski dnevnik" sadržava opise svakodnevnice, političkih i ratnih prilika u Puli te njegova osobna razmatranja i sudbinu obitelji: sin Lodovico poginuo je u angloameričkom bombardiranju Pule 9. siječnja 1944., a kći Vittoria (udana Bartoli) iste je godine otišla u Italiju.
Nakon rata Marotti je podržavao jugoslavensku stranu u pitanju pripadnosti Pule i Istre te razgraničenja s Italijom; nastavio je raditi u sudstvu, a nakratko je sudjelovao i u pokretanju Circola, talijanskog Doma kulture u Puli. Njegov se dnevnik prekida nakon priključenja Pule Jugoslaviji, a o daljnjoj sudbini ove zanimljive ali i tajanstvene pulsko-dubrovačke ličnosti nema podataka. Poznato je tek da je supruga Antonietta preminula u Rimu 1980., a da je njihov pulski studio, zajedno s pokretninama i nekretninama, izgubljen nakon 1947. godine.
Prvi zapis Marotti je zapisao na dan kapitulacije Italije, 8. rujna 1943. "Rođenje Marijino. Objavljeno je primirje. Vijest stiže u Pulu predvečer, i sva kopnena i pomorska vojska – oko 20.000 ljudi – silazi u grad te počinje trčati i pjevati, slaveći prestanak neprijateljstava. Časnici, dezorijentirani, ne uspijevaju zaustaviti galamu, koja uostalom pokazuje koliko je talijanska vojska bila uvjerena u pogubnost rata koji joj je Mussolini nametnuo, vođenog bez odgovarajućih motoriziranih sredstava i uz propagandu nesvjesne i nepoštene procjene protivnika." Već sljedeći dan, Marotti je u vlastitom susjedstvu svjedočio pogibiji trojice demonstranata na pulskim Giardinima. "Oko 15 sati sukobile su se na pločniku kod Giardina, ispod moje kuće, dvije skupine radnika iz brodogradilišta Scoglio Olivi. Slobodnjaci su počeli vikati bivšim fašistima: "prodano meso". Jedna patrola pokušala ih je razdvojiti, ali nije uspjela pa je otvorila vatru, pri čemu su poginula tri radnika. Mornar iz obližnjeg telefonskog ureda, koji je dotrčao iz znatiželje, također je pao pokošen metkom. Nekoliko drugih prosvjednika i slučajnih prolaznika bilo je ranjeno. Pločnik, cesta i moja ulazna vrata bili su poprskani krvlju na nekoliko četvornih metara."
Giovanni Radossi i Centro di Ricerche Storiche izdavanjem ovog povijesnog izvora, uostalom dostupnome i preko interneta, objelodanili su rijedak, potpun povijesni izvor o najtraumatičnijim godinama pulske povijesti. Smatram da je ovo djelo, djelomično mističnoga podrijetla i karaktera, možda i najintrigantniji izvorni dokument u cjelokupnoj povijesti Pule.