'Pazi se, dolazi Prasch!': dvostruki život nacističkog krvnika. I u Istri je ostavio krvavi trag
„Pazi se, sakrij svoje stvari, dolazi Prasch!“ („Passt's auf, vasteckt's die Sachn, da Prasch is unterwegs“). Ova rečenica nastala u šaljivom kontekstu pamti se iz djelatnosti gospodina Helmuta Prascha u austrijskoj Gornjoj Koruškoj, dok je vodio Muzej zavičajne kulture (danas Muzej narodne kulture u mjestu Spittal na Dravi).
Naime, nakon 1958., gospodin Prasch stvarao je ogromnu kolekciju predmeta iz narodne kulture, a mnoge predmete (primjerice, stara kola, uljne svjetiljke, antiktni namještaj itd.) dobivao je iz privatnih kolekcija tijekom svojih obilazaka starijih domova, sela i farmi u Koruškoj regiji. Iskusni školski učitelj i folklorist temom narodne baštine bavio se od svoje mladosti 1930-ih godina, do svoje smrti 1996., u 86. godini života.
Zvuči pomalo nevjerojatno da je naočigled simpatični austrijski kulturnjak imao drugu, mračnu prošlost, koju austrijska bibliografija niti ne krije. Ovdje pišemo o njemu jer je Helmut Prasch ostavio krvavi trag u Istri.
Prasch je u mladosti bio okorjeli nacist, već od 1931. aktivno se uključio u ilegalni austrijski odsjek NSDAP-a i SA-a (Sturmabteilung), dok je radio kao učitelj u Koruškoj i Donjoj Austriji. Valja spomenuti da se time počeo baviti čak dvije godine prije Hitlerovog uspona na vlasti u Njemačkoj. Nakon priključenja Austrije Njemačkoj ubrzano napreduje u nacističkoj hijerarhiji kao Kreisleiter (okružni voditelj) te, od 1938., kao pripadnik zloglasnog SS-a (Schutzstaffel).
U prosincu 1939., početkom Drugog svjetskog rata, dobrovoljno se priključio Waffen-SS-u. Godine 1942. služio je u Kamniku, u dijelu Slovenije pod njemačkom okupacijom, vjerojatno u okviru sigurnosne i obavještajne službe SS-a (SD). Takva su postavljanja bila česta praksa, budući da su nacističke vlasti tijekom Drugoga svjetskog rata Austrijance često raspoređivale u područja nekadašnje Austro-Ugarske. Godine 1943. promaknut je u čin SS-Obersturmführera te iste godine služi kao zapovjednik izviđačkog voda u sastavu 2. SS oklopne divizije „Das Reich“ na istočnom bojištu protiv SSSR-a.
Nakon kapitulacije Italije i uspostave njemačke okupacijske zone u Istri u jesen 1943., Prasch postaje načelnik ispostave sigurnosne policije (SiPo) i SD-a za područje istarske provincije sa sjedištem u Puli. Sjedište SS-a, podsjećamo, nalazilo se u Smareglinoj ulici u Puli, što se rijetko pamti.
Na toj je dužnosti rukovodio mjerama suzbijanja partizanske i antifašističke djelatnosti. Prema povijesnim istraživanjima i arhivskim izvorima, te su operacije bile povezane s represivnim praksama okupacijskog aparata, uključujući nasilje nad civilnim stanovništvom, palež sela, zlostavljanje zarobljenika te deportacije antifašista i civila u koncentracijske logore poput Risiera di San Sabba u Trstu, Dachaua, Auschwitza i drugih.
Bio je među prvim dobitnicima zlatne protupartizanske značke (Bandenkampfabzeichen), koju mu je, prema navodima, 15. veljače 1945. osobno uručio šef SS-a Heinrich Himmler. Nosio je i niz drugih ratnih odličja, uključujući Željezni križ II. stupnja i Križ za vojne zasluge s ratnom dekoracijom II. stupnja.
Po završetku rata zarobili su ga zapadni Saveznici. Nakon suđenja zbog pripadnosti nacističkim organizacijama nakratko mu se oduzimaju građanska prava, a izrečena mu je i mjera „preodgoja“, o čijem tijeku nema više podataka. Unatoč tomu, ostatak života proveo je bez većih posljedica vezanih uz svoju nacističku prošlost.
Visoki dužnosnik zloglasnog nacističkog SS-a i njezine sigurnosno-obavještajne sekcije bila je osoba kakvu niste htjeli imati u vašem zavičaju tijekom Drugog svjetskog rata.
Fraza „pazi se, dolazi Prasch!“ sada dobiva mnogo mračnije konotacije.