Oceanovih 13 i Miljenko Jergović likovi su iz filma Fiume O Morte
Grupa od 13 riječkih vijećnika različitih stranaka udružila se s ciljem da zaustavi Thompsonov koncert u Dvorani mladosti. Oni neće priznati da je to njihov cilj, ali upravo ta diverzija vjerno dočarava političko djelovanje dotične skupine. Oni će uvijek isticati da imaju visoke, plemenite ciljeve, premda su im ciljevi notorno prizemni i neplemeniti, a u pravilu se tiču dnevnopolitičkih probitaka i glumljenja pravde i poštenja.
Riječka gradonačelnica Iva Rinčić sročila je to u dvije riječi - političko parazitiranje.
Politika riječkog SDP-a, Možemo i nekih otpadnika, koji se sjajno uklapaju u pjesmu Leta 3 "jedan, dva, tri, četiri, izgubljeni", posljednjih mjeseci svodi se baš na parazitiranje. Namjerno pokušavaju uloviti birače na basic emociju, što više ne može proći ni slučajno. Trebalo je nekoliko desetljeća da riječki mentalni sklop doživi tu transforomaciju, ali na koncu ju je ipak doživio. Stigla su nova vremena u kojima se neke priče naprosto više ne puše.
Thompson je u Rijeci rasprodao prvi koncert u 27 minuta a drugi u četiri sata. To je ukupno desetak tisuća ljudi koji će ići u Dvoranu mladosti. Iako im "nije namjera" da ukradu koncert, Oceanovih 13 sjetilo se baš sada da bi trebalo donijeti odluku kojom se u gradskim prostorima zabranjuje korištenje pozdrava Za dom spremni i širenje "nacionalne, vjerske i rasne mržnje". Možda bi bilo dobro da prvo netko od njih ode na Trsat pa tek onda prosudi što se tamo širi. Veliki broj njihovih sugrađana kupio je ulaznice, a oni valjda predstavljaju i te ljude.
Ali naravno da ne predstavljaju. Da se pita Oceanovih 13, vjerovatno bi rekli da na Thompsona ne idu Riječani. Da će tamo doći seljaci s motkama, doseljenici s brda i nekoliko lokalnih ustaša. To je ta čuvena riječka piknik tolerancija. Tolerira se ono što se uklapa u njihov svjetonazor i poimanje, sve ostalo su seljaci koje treba zabraniti.
Premda vrlo perfidni, u svom dopisu oni su bili barem donekle pristojni. To se ne može reći za Miljenka Jergovića, jednog od najvećih književnika s ovih prostora, koji se u posljednje vrijeme pretvorio u nabrijanog političkog komentatora koji vozeći svoju Buick Riveru napada koga god stigne. U najnovijem poglavlju usporedio je gradonačelnicu Rijeke s fašistom D'Annunzijem, i to tako što ju je, tko bi rekao, posprdno nazvao snašom i seljankom. Dakle, dragi Fiumani, samo seljak može ići na Thompsona, ili dozvoliti njegov koncert u gradu.
Ako nam je ovo jedan od najvećih književnika koje imamo, kakvi su tek ostali?
Naravno, reakcija na ove navode nije se dogodila, nit će se dogoditi u onom dijelu javnog prostora koji na slične napise inače reagira s pjenom na ustima. Isti oni ljudi koji se vole nazivati zaštitnicima žena, manjina i slabijih, koji u srednjem uhu imaju nepogrešivi detektor ne samo za dobru i lošu muziku, nego i za dobro i zlo kao takvo, koji su svjetski prvaci u odašiljanju političkih, moralnih i ljudskih vrlina, sada šute kao zaliveni. Ali, na to smo navikli.
Zato zamišljam Miljenka Jergovića i 13 riječkih oporbenjaka kako 6. veljače u večernjim satima sjede ispred laptopa i čekaju da se u Dvorani mladosti dogodi neki skandal. Da netko upali motornu pilu i započne masakr, da dođe do opće tučnjave s krvavim glavama, ili barem da Pepić s Grobnika istrese po ljudima vreću krumpira. Zamišljam ih kako se, kao istinska gospoda pete generacije, podsmjehuju guštima običnog puka, i potom liježu u urbane krevete s osjećajem nadmoći i haringe u zadovoljnim želucima.
Riječki dokumentarni film "Fiume O Morte" dobio je ovaj tjedan prestižnu europsku nagradu. Ta nagrada je poslužila Jergoviću za njegovu umnu opservaciju o snašama. No pitanje je - je li Jergović, sve takav genijalan kakav jest - uopće shvatio film? Jer da je shvatio, ne bi se više od 100 godina kasnije ponašao kao da je glavni lik iz filma.
Jednako kao i Oceanovih 13.