Maksimir su trebali dati u ruke Damiru Miškoviću, pa bi sve bilo u redu
Vjerovatno sam dosadan s time ali još jednom moram napisati da Rijeka naprosto mora izgraditi novu Kantridu onako kako ju je zamislio Damir Mišković, sa ili bez nebodera. Cijeli ovaj cirkus oko Maksimira, koji mi iz Rijeke i Istre pratimo iz sigurne zavjetrine, ukazuje na to.
Slučaj Maksimir, koji apsolutno dominira javnim prostorom već danima, otkad je predstavljeno odabrano rješenje, pokazuje još nešto, a to je da neke stvari naprosto treba uzeti iz ruku politike i prepustiti sposobnim i uspješnim pojedincima.
S jedne strane imamo budući stadion Maksimir, koji za 200 milijuna eura izgleda kao moderna verzija sadašnjeg stadiona, siromašno, otvoreno, necjelovito, sivo, otužno i negostoljubivo. S druge strane imamo projekt Kantrida, koji ima sve što Maksimir nema: zatvoren je, sjajno izgleda, budi emociju, tribine su povezane i najvažnije od svega, idealno se uklapa u okruženje. I sve to za, barem kako je predviđeno, puno manje novaca.
Slobodno možemo reći da će se Rijeka kao klub, ako se realizira ovakvo rješenje, podići na višu razinu. Isto tako slobodno možemo reći da Dinamo s onakvim stadionom neće dobiti ništa što sada nema.
Kako je nastao projekt nove Kantride? Prema informacijama koje su dostupne javnosti, nastao je tako što ga je pokrenuo Damir Mišković, praktički sam samcat, bez pomoći, upliva i utjecaja politike, u suradnji s mladih riječkim arhitektom Sinišom Zdjelarom.
Kako je nastao projekt novog Maksimira? Tako što se udružila sva moguća politika, uključujući čak i smrtne neprijatelje HDZ i Možemo, potom su uključili Dinamo na čelu s legendarnim Zvonimirom Bobanom, kao i sijaset arhitekata i stručnjaka, koji su organizirali veliki međunarodni natječaj.
U prvom slučaju rezultat je fenomenalan. Bilo je dosta kritika na račun pratećih nebodera, ali ni jedna jedina na sam stadion. Opći konsenzus u Rijeci i van Rijeke je da je stadion čudo.
U drugom slučaju rezultat pratimo ovih dana u medijima i na društvenim mrežama. Jest, ima hajtera koji hejtaju sve pa tako i novi Maksimir, ali čini se da je ovo jedna od rijetkih tema oko kojih se cijela Hrvatska uspjela složiti. Prijedlog novog Maksimira je sranje. I točka.
Zapravo je fascinantno, burleskno, da se u Zagrebu grade dva stadiona (Kranjčevićeva i Maksimir) i da ni jedan od njih neće imati povezane tribine! Naravno, pod uvjetom da će se ovakav Maksimir doista graditi.
Zašto je to tako i zašto planirani stadion u Rijeci izgleda toliko bolje, i prije svega smislenije, nego ovaj u Zagrebu? Zato što iza njega netko stoji, a taj netko je Damir Mišković.
Predsjednik Rijeke u posljednje vrijeme uglavnom govori samo o jednoj temi, a ta tema je novac. Nema kod njega patetike karakteristične za Hajduk, ni glamura kakav ide uz Dinamo. Jedina poruka koju Mišković godinama šalje je poruka "koliko para, toliko muzike".
I kada takav čovjek, svjestan financijskih potreba i realnosti, krene osmišljavati stadion, onda ne radi ono što su napravili u Zagrebu, gdje su za 200 milijuna javnog novca odlučili igrati se arhitekture. Smišljajući novu Kantridu Mišković je bio pragmatičan, pa je želio i dobio stadion koji će privući pažnju, odnosno strane investitore, a istovremeno zadovoljiti navijače i uzdignuti klub.
Pritom mu nije bio potreban natječaj s 88 kandidata, od kojih nitko o njegovim problemima nema pojma, niti ga je realno briga, jednako kao što nije briga ni politiku, kako gradsku tako i državnu. Jedini kojeg je u Zagrebu bilo briga je Zvonimir Boban, ali on je u ovom slučaju zapanjujuće zakazao.
Mišković nije imao pravo zakazati, i zato nije zakazao. Znao je da se radi o njegovom klubu i njegovom ugledu, na koncu i njegovom novcu, pa se potrudio pronaći najbolje rješenje. Jedino na što nije računao je agresija dijela lokalnih stanovnika, ali to je nešto sa čime se nemoguće boriti.
Kada odluke donosi trust mozgova u kojem se ne zna tko pije a tko plaća, i u kojem većinu ili sve redom nije ni briga za odluku koju donose, onda dobijemo Maksimir. Kada odluku donosi sposoban i motiviran pojedinac, kojeg je itekako briga za ishod, onda dobijemo Kantridu.
Zbog toga moramo još jednom ponoviti da Rijeka naprosto mora izgraditi taj stadion, sa ili bez nebodera. Bila bi povijesna šteta da se to ne dogodi.
A Zagrebu možemo samo poručiti da još nije kasno. Možda da okrenu broj Damira Miškovića?