Čini se da se ipak stvorio kompleks Hajduka prema Rijeci
O čemu uopće pisati u tjednu nakon Jadranskog derbija nego o Jadranskom derbiju.
Ovo u naslovu je prilično jaka konstatacija, pogotovo od osobe koja se voli smatrati realnom. Ali gledajući utakmicu u nedjelju, prvi put sam stekao dojam da Hajduk doista ima neki problem s Rijekom. I ne znam kako se taj problem može nazvati drugačije nego kompleks.
Ja sam inače jedan od onih koji neće tako lako uzdizati klub sa Rujevice, usprkos doista impresivnim uspjesima posljednjih desetak godina. Isto tako nisam ni jedan od onih koji će samo tako umanjiti Hajduk, usprkos doista lošim rezultatima tog kluba u zadnjih 20 godina. Premda ja osobno nisam njegov navijač, za mene je Hajduk trajno blago hrvatskog naroda.
Usprkos boljim rezultatima Rijeke posljednjih desetak godina, kako u prvenstvima tako i u međusobnim susretima, još uvijek postoji cijeli niz argumenata za tvrdnju da je Hajduk nesumnjivo veći klub. Tu su rezultati od prije tih posljednjih desetak godina, potom ukupan broj navijača, broj ljudi koji dolaze na utakmice, i na koncu broj igrača u reprezentaciji, kako danas tako i bilo kada ranije u povijesti. U svim ovim kategorijama Hajduk je ipak razinu iznad Rijeke. Ako se Rijeka u nečemu može mjeriti, onda je to tih posljednjih desetak godina, i snaga/značaj navijačke skupine. Po svim ostalim parametrima Hajduk je ispred.
Zbog svega toga riječke tvrdnje da Hajduk ima komleks Rijeke uvijek su mi zvučale suludo. Pripisivao sam ih navijačkoj euforiji i dozi nesnošljivosti prema Hajduku, koja je uvijek bila zaštitni znak svakog pravog navijača Rijeke. Ali ove nedjelje kao da se nešto promijenilo.
Hajduk danas ima sve što bi trebao imati da bi nadvisio Rijeku - veći proračun, kolosalnu navijačku podršku, prolaz u skupinu u Europi, dobre igre s provjerenim trenerom koji ima veliku podršku kluba. Čak je u posljednjih godinu dana Rijeci ispred nosa odnio dva igrača, Šotičeka i Pajazitija, potvrdivši se kao atraktivnija i bogatija destinacija. Ništa od toga međutim nije dovoljno.
I Šotiček i Pajaziti bili su u nedjelju u prvih 11 protiv svog nesuđenog kluba i samo su mogli biti nemoćni, kao i ostatak ekipe. Čitam Slobodnu Dalmaciju koja piše da je Hajduk bio bolji, ali baš zato, što je u začetku utakmice bio bolji (premda ne previše), cijela ova priča dobiva dodatno na težini. Hajduk u današnje vrijeme gubi od Rijeke i kad je bolji, i to s velikom gol razlikom.
Naravno, to ne umanjuje ulogu Rijeke i njezinog legendarnog trenera Matijaža Keka. Rijeka je Hajduk dočekala mirno, u stavu, sa isukanim kopljem, a Splićani su dojurili i naboli se. I to tako da ih nitko više nije mogao skinuti.
To sada više nije iznimka, to je sada niz. Hajduk je lani na Rujevici prvo izgubio 5:0, potom je poražen i u kupu u najluđoj utakmici svih vremena, kada je Rijeka preokrenula u zadnjim sekundama nadoknade, a sada je evo poražen glatko 3:0 kada su mnogi bili uvjereni da će se prošetati terenom. Rijeka je u sezonu ušla osrednje, ispala je iz Europe, a Hajduku sve ide kao po špagi. Ali onda Splićani dođu u Rijeku i - bam.
Mnogi za poraz krive braniča Rona Racija, koji je izravno griješio kod pogodaka, ali čini se da je Raci samo nastavak niza. Lani su to bili Mlačić i Šarlija, pa u kupu Filip Krovinović, uvijek je netko kriv. Čini se da je to sada već prevelik niz da bi bio slučajan.
Tako dolazimo do priče o kompleksu. Hajduk nije zabio gol na Rujevici od 8. svibnja 2022., a gubio je dva puta po 3:0 i jednom 5:0. Nemojmo zaboraviti da je to razdoblje u kojem su Splićani po financijskim parametrima već dostigli i prestigli Rijeku. Ali Rujevica kao da je začarana.
Više od same statistike dojam o kompleksu pojačava viđeno na terenu. Hajduk je nekad, sada je to već davno, u Rijeku dolazio s autoritetom. Sada djeluje kao janje koje je došlo na klanje.
Da ponovimo - ne postoji ni jedan realan razlog da Splićani u Rijeku dolaze s kompleksom. Povijest, a i dobar dio sadašnjosti, nesumnjivo je na njihovoj strani. Ali, čini se da svejedno neki kompleks postoji.
Možemo samo zaključiti - svaka čast Rijeci. I da se veselimo svakom sljedećem Jadranskom derbiju.