Ovih dana imamo priliku gledati čuveni Riječki igrokaz u svoj njegovoj punini
Ovaj tjedan iz Rijeke i okolice imamo tri zanimljive priče. Jedna je iz polja kulture, a dvije iz sporta.
Nova vlast u Rijeci ne prestaje donositi promjene, pa je tako ukinuta odluka kojom su knjižare u gradskim prostorima imale 50 posto popusta na cijenu zakupa. Na odluku je odmah reagirala grupa književnika koji upozoravaju da će iste te knjižare sada biti prisiljene zatvoriti vrata. Idu i korak dalje pa pišu da će to uništiti centar grada i urbani imidž Rijeke.
Gradonačelnica Iva Rinčić u dosta defanzivnom odgovoru piše da je ona veliki ljubitelj knjige i da ova mjera nije usmjerena protiv knjižara, čitatelja ni književnika. Ističe da je popust ukinut jer je bio protuzakonit, a zbog njega je proračun od 2012. godine, kad je cijela ta priča počela, izgubio milijun i pol eura. Na koncu obećaje da će se pronaći drugi model pomoći knjižarama.
Imali smo tako prilike vidjeti jedan klasični Riječki igrokaz, Gioco Fiumano, u svoj njegovoj punini. Igrokaz je to u kojem dio kulturnih djelatnika želi neku korist tako što će nabiti vladajućima osjećaj krivnje. Vladajući onda nemaju drugog izlaza nego da im izađu u susret. I onda su svi zadovoljni, do nove prilike. Gradonačelnica Rijeke već je na glasu kao osoba koja voli Thompsona i ne voli antifašiste, pa joj trenutno ne treba još i da ne voli književnike. Naravno, skupina navedenih književnika, ili barem dio njih, bliski su bivšoj vlasti.
Drugi zanimljiv događaj tjedna je da je nakon sto i kusur godina riječka Dvorana mladosti ponovo puna. A napunio ju je, vjerovali ili ne, mali nogomet.
Zapravo se teško sjetiti kad je oronuli hram sporta na Trsatu uopće privlačio veći broj ljudi. Znalo je to biti kad je Košarkaški klub Kvarner dočekivao Cibonu, u ona davna vremena kad je Cibona bila veliki klub. Desilo bi se i kad su rukometaši Zameta igrali važnu ulogu u hrvatskom prvenstvu, ali to je bilo toliko davno da bi arheolozi trebali iskapati povijesna vrela. I onda, kada nitko to nije očekivao, još uvijek najveću riječku dvoranu napunio je sport koji za mnoge realno i nije zasebni sport, nego ono što nogometaši igraju kad ne igraju veliki nogomet. Ali, svaka im čast.
Praktički iz vedra neba malonogometni klub Rijeka postao je jedan od najboljih u Hrvatskoj. Možda nije iz vedra neba, jer slabo pratim taj sport pa je moguće da mi je promaklo. HMNL Rijeka je danas u samom vrhu tablice i u polufinalu Kupa. Futsal renesansa koja se u Puli događala prije nekoliko godina sada se događa u Rijeci.
Treći događaj s riječkog područja koji ćemo spomenuti danas je podvig Karla Tomića iz Klane. Taj mladić od 19 godina je neki dan napravio 2.000 zgibova u 24 sata. Ili točnije, uspio je to napraviti u 21 sat. Od subote u 9 do nedjelje u 6 ujutro. Da čovjek ne povjeruje.
Znate li uopće koliko je teško napraviti jedan zgib? Jako teško. Prema nekim procjenama, većina muškaraca ne može napraviti nijedan. A 2.000 u 21 sat, to je 95 zgibova u sat vremena, odnosno oko jedan i pol svaku minutu, dakle jedan svakih 38 sekundi. Probajte, ako možete, napraviti jedan zgib pa štopati 38 sekundi, potom napraviti još jedan. Ako ih napravite 15-ak, u dobroj ste formi. Ovaj dečko ih je napravio dvije tisuće. Na koncu je rekao da je to bila velika pobjeda uma nad tijelom.
Netko mora napraviti 2.000 zgibova da bi je dosegao, a nekome je dosta Riječki igrokaz.