Smijemo li onda reći ženama da su simpatične, ili ne?

Ako pitamo stranku Možemo, u ovom slučaju njihovu riječku varijantu, ženama se više ne smije reći da su simpatične. 

Na sjednici Skupštine Primorsko-goranske županije HDZ-ovac Tomislav Klarić rekao je kolegici Nadji Poropat iz SDP-a da je "simpatična". Nije joj to rekao iskreno, nego podrugljivo, onako kako se to u politici radi.

Klarić je u raspravi rekao i da se župan Ivica Lukanović ponaša "kao uvrijeđena curica". To su dva teška seksistička prekršaja, smatra njihova kolegica iz Skupštine, možemovka Morena Lekan.

Ako se za "uvrijeđenu curicu" donekle možemo složiti da nije najsretniji izraz, ovo sa "simpatičnom" je ipak potpuna glupost. Morenu Lekan naime nije zabrinuo podrugljivi ton, jer takvih, podrugljivih tonova, u političkoj areni imamo svakodnevno, već sama činjenica da je Klarić za ženu upotrijebio riječ "simpatična".

"Iz pozicija žena to je vrlo problematično", grunula je Lekan, pa nastavila ovako: 

"Ako već ne mislite da smo ravnopravni, barem da diskurs izgleda kao da smo ravnopravni."

Dakle, zbog toga što je koristio riječ "simpatična" za jednu ženu, Tomislav Klarić nije samo seksist, nego i čovjek koji žene smatra nižim bićima. U prijevodu - fašist - ostalo je visjeti negdje u zraku županijske skupštine. 

Moje je mišljenje da je Morena Lekan verbalni terorist, i da društvo davi problemima koji ne postoje. To radi na prilično lukav način, onako kako to Možemo i inače radi, bacanjem moralnih bombi.

Prije samo desetak godina ovakva rasprava bila je nezamisliva, i to iz jednostavnog razloga što se nijedna žena nije osvrtala na to što je netko naziva simpatičnom, iskreno ili podrugljivo. Takvi i slični epiteti redovno se dijele i muškarcima, i nikog (s pravom) nije briga za to.

Čak dapače, ako želimo društvo u kojem su žene ravnopravne, a ovo današnje je manje-više u potpunosti na toj razini, onda valjda nećemo tražiti da ih se izuzima iz sitnih provokacija dnevne politike.

Žene danas u Hrvatskoj ne samo da su ravnopravne muškarcima, nego su u prosjeku obrazovanije nego muškarci, imaju neznatno veću stopu nezaposlenosti i iste plaće za iste poslove. Čak je i razlika u ukupnim neto plaćama, dakle neovisno o poslu, postala skoro pa zanemariva.

Žene su sve prisutnije i u politici. Hrvatska je imala i predsjednicu i premijerku, premda je i dalje primjetno da prevladavaju muškarci. Ali to ni u jednoj mjeri nije plod zapostavljanja žena, već očito veće inklinacije muškaraca prema politici. 

U Hrvatskoj nažalost još uvijek imamo veliki problem nasilja nad ženama, i to je ono čime bi se svi zajedno trebali baviti, a ne izrazima koji se upotrebljavaju u skupštinama. 

Bez obzira na sve statistike, možda je najvažniji opći dojam o položaju žena danas u Hrvatskoj, za koji će svi koji su iole prisebni reći da je ravnopravan. I to ne samo danas, nego već desetljećima. Jedini koji neće reći da je ravnopravan, uz one koji nisu prisebni, su oni kojima je to dio političke strategije. 

I tako onda dolazimo i do riječkog Možemo i Morene Lekan. Pardon, simpatične Morene Lekan.