Ljudi su postali opsjednuti vremenom, ali sve je to fejk

Ne znam ide li to s godinama, ali čini mi se da su ljudi sve više opsjednuti s vremenom. Ne vremenom kao takvim, njegovim protokom (iako jesu i tim), nego prognozom vremena.

Kada si dijete nemaš pojma kakvo će biti vrijeme. Naprosto ne ideš za tim jer ti ne utječe na planove ni raspoloženje. Igrati se možeš po kiši jednako efikasno kao po suncu, na primjer na kompjuteru.

Ja sam prvi put počeo zapažati kišu i sunce negdje koncem osnovne i početkom srednje škole, kada sam volio trenirati rukomet. Pošto smo to radili na otvorenom, po kiši nije bilo treninga.

Nije tajna da je Rijeka grad kiše. Možemo reći da je kiša najveći riječki brend. Premda je dojam o riječkoj kiši više nego pretjeran, pa neki misle da pada 365 dana u godini, u Rijeci doista ima puno kiše. Ali to puno nije drastično više nego drugdje.

Kiša je do te mjere postala riječka stvar da ljudi u cijeloj Hrvatskoj, kada kažete da ste iz Rijeke, prije ili kasnije spomenu kišu. Svojedobno su izlazili statistički podaci da u Rijeci pada više nego u Londonu, pa čak i da je ona najkišovitiji grad u Europi.

To što pada više nego u Londonu, kažu upućeni, i jest i nije istina. Statistički pada više (količina), ali ne pada češće. U Londonu (navodno) sipi vrlo često, a u Rijeci, baš kao i drugdje na Jadranu, uvelike prevladavaju sunčani dani.

Riječka kiša posebna je po tome da kad pada - pada ozbiljno. Ponekad i danima. I kad god je u prognozi, manje-više je sigurno da će je biti. U Puli je obrnuto, ovdje najčešće nema kiše iako je najavljena, a i kad padne, pada uglavnom kratko i slabo. Sve u svemu, nije to baš tako velika razlika kao što neki misle.

Riječani zbog kiše imaju i određene supermoći, a najveća je da nisu opsjednuti vremenom kao drugi. U Rijeci se ništa ne odgađa samo zato što pada kiša. U Puli, na primjer, mali oblačić u prognozi dovoljan je da pola ekipe otkaže kavu ili večernje druženje. U Rijeci se ništa ne odgađa ni po pljusku.

Druga supermoć je da Fiumani znaju čemu služi kišobran, i kako se drži. Ovdje u Puli, vjerovali ili ne, ljudi češće kisnu, iako je kiše manje, jer naprosto nemaju kišobrane. A ako ih imaju, ne žele ih nositi. 

Posebno poglavlje je kiša s vjetrom, dakle besprizorna južina, kada vam kida kišobran a vi pokušavatte ustanoviti odakle puše, ne biste li okrenuli špic u pravom smjeru. Nisam vodio statistiku, ali mislim da je kod mene bitka između izgubljenih kišobrana (ostavljenih i zaboravljenih) i onih koje su pokidali nanosi vjetra, prilično izjednačena.

No da se vratimo na početak teksta - danas su svi opjednuti vremenom. U džepu (na mobitelu) imaju bezbroj aplikacija. Bulji se u to svakih pet minuta. Razvoj vremena postao je reality show. Ja na primjer više vjerujem aplikaciji, nego golim očima. Dogodi se da kiša već pada po meni, ali sam i dalje uvjeren da neće. Jer - nije najavljeno. 

Da vremenske prognoze nisu egzaktna znanost, to smo naučili odavno. Najčešća slika je ona kada nacrtaju oblak, sunce i kišu odjednom. Pa biraj. Što god bilo, pogodili su. 

Ja mislim da su ljudi opsjednuti vremenom jer su si utuvili u glavu da moraju "korisno provesti slobodno vrijeme". A to baš i ne ide po kiši. Cijeli taj koncept "korisno provedenog vremena" za mene je fejk. Korisno provedeno vrijeme može biti i ono na kauču. 

Ako se pitate čemu ova lamentacija o vremenu, odgovor je taj što se već danima najavljuje kiša, ali kiša nikako ne stiže. Čini mi se da je ljudima sunce već dobrano zakuhalo glave i da su na izmaku snaga. Da će ih jedan cooling break spasiti, taman trajao samo tri minute. 

Stoga možemo zaključiti da Fiumanima i nije loše. Ako će oni za koji dan, kad padne, a mora pasti prije ili kasnije, imati više kiše, onda im se stvarno blago.

A mi ostali - aplikacije na gotovs. Moja kaže da će padati u četvrtak i petak, premda su nacrtali i malo sunce. Dakle, neizvjesno je. 

Čak i u Rijeci.