Gdje je nestala 'građanska inicijativa' koja je zakuhala situaciju s muralom na Škurinjama?

San svakog novinara je kad se usred mrtvog srpnja, kada su najvažnije vijesti "koliko ima turista" i "kad će više kiša", dogodi nešto što može puniti portal danima.

Moram priznati da sam ljubomoran jer se u Rijeci ovog srpnja odvijaju dvije takve trakavice, a mi u Puli nemamo nijednu. Nešto mesa ponudila nam je Lorena Boljunčić izlaskom iz koalicije, ali to je samo dnevna politika i stvar će brzo postati dosadna. Ako već i nije.

U Rijeci se već tjednima događa napad na hotel Hilton zbog zatvaranja plaže, o čemu smo već pisali, i to kroz prizmu glavnog aktera u toj priči, sveprisutnog saborskog zastupnika Marina Miletića.  

Dok ta priča oko Hiltona još uvijek nije zaključena krenula je nova "afera", koju je opet inicirao Miletić. To je afera "mural HOS-a" u riječkom kvartu Škurinje.

Dakle, ono što se dogodilo je da je Grad Rijeka uklonio taj mural, koji je postavila navijačka skupina Armada. Razlozi za uklanjanje su međutim mutni. Pripremajući se za ovaj komentar pročitao sam jedno dvadeset tekstova o temi i još uvijek mi nije jasno koji su točno. Na muralu, usput rečeno, i da ne bi bilo zabune, piše "za dom spremni", kao na svakom grbu HOS-a.

Čini se da je sve krenulo od tajanstvene "građanske inicijative" Ulice bez mržnje, koja se javila Novom listu s tvrdnjom da su zatražili od Grada Rijeke uklanjanje murala, ali Grad nije reagirao. Malo nakon toga mural je nestao sa zida. 

Nakon toga ta "inicijativa" je potpuno nestala iz narativa, ispala je iz njega kao da ju je netko odrezao škarama. Na internetu je nemoguće provjeriti išta o toj navodnoj "grupi građana", ne postoji nijedan podatak o tome tko stoji iza nje ni obitavaju li oni uopće kao grupa, ili se netko jednostavno u mailu samo tako potpisao.

Glavnu ulogu preuzeo je (naravno) Marin Miletić, koji je uklanjanje murala proglasio prvorazrednim skandalom, izbombardirao svakoliku javnost, i zaključio da mu je žao što je svojedobno pozvao svoje birače da glasaju za Ivu Rinčić.

Ono što je uslijedilo je sasvim očekivani scenarij. U vlak se brže-bolje ukrcao ostatak desnice, premda je bilo više nego očito da debelo kasne. Miletić im je još jednom pokazao kako se igra nogomet, kao što je u finalu svjetskog prvenstva Španjolska pokalaza Argentini. 

Osim s desnice Ivu Rinčić su napali i s ljevice, pa je ona odgovorila na jedini moguči način, a to je da je mural uklonjen "zato što nije imao potrebne dozvole, a ne zbog toga što piše na njemu". Inicijativa "Ulice brz mržnje", zbog koje bi se moglo činiti da to nije istina i da je mural uklonjen upravo zbog pozdrava "za dom spremni", ponovimo još jednom, isparila je iz priče preko noći.

Veliko finale uslijedilo je neki dan kad su Armada i branitelji zajedničkim snagama održali feštu na Škurinjama i napravili novi mural. Ovaj put, valjda, taj mural ima i dozvolu. Ono što nema dozvolu je međutim to što su navijači skandirali "za dom spremni". I onda je Iva Rinčić rekla da je to protuustavno i protuzakonito i da očekuje reakciju policije!

Dakle, ako smo dobro shvatili, natpis "za dom spremni" nije sporan nego je uklonjen samo iz formalnih razloga (nije bilo dozvole), ali skandiranje "za dom spremni" je zabranjeno. Možemo reći i da je to jedan oblik diskriminacije, i to svih onih koji se više vole izražavati usmeno, nego pismeno. 

Sve u svemu, u Rijeci se ispisuje još jedno poglavlje apsurdne podijeljenosti oko nevažnog pozdrava. Sve je jasnije da će se on koristiti toliko češće, i pisano i usmeno, koliko se netko tome bude protivio. Ali to smo znali i prije, već godinama javni fajt ljevice i desnice stoji na impresivno visokoj razini i postalo je to već pomalo dosadno.

Ono što nije dosadno je nešto drugo. 

Gdje je nestala fantomska "građanska inicijativa" koja je zakuhala cijelu situaciju?